Suze su nekada imale snagu
Bijasmo muškarci u kojima su hučale rijeke,
Pune soli
Tragovi kapljica u našim sjenkama otkrivaše naše snove
Dok slani okovi potpuno ne iščeznuše
Posramismo se što smo u gradu predugo ostali
Posavjetovasmo se s kišom: kako da se vratimo kući na istok?
Kako da napravimo fenjere od svojih kostiju i kadimo se
među ljubičastim pčelama noći, kada izađu iz svojih košnica?
Kad je noć jalova: zvijezde u našoj kosi i još jedna kiša u očima
Fenjeri dogorijevaju kao žuti riježnjevi vremena
(svijeća gori, uljani šalovi gore, kaljuga je balzamirana..)
Trnje u ružama – žive rane u krvi
Bijedne i znane glasine iza nas…
Zato smo oticali daleko kao žarke ljetine
Pšenica ne može ni u šta drugo doli u brašno
A nas su rodile žene koje su žele pšenicu
Svetice mrvica što crtaju zlatna sunca po kamenu
Naše majke ispucalih tabana pod krovovima
Zure u mjesec,
Naš vreli vinograd, razigrani kukuruz, pobiješenjeli crveni luk,
Ti tabani, oh ti gorući tabani dok se lomimo preko zidova
Crvena zemlja i sirova sijena, Božija žbuka
Pružala je radosnu intimnost hladnim domovima
Samo snagom suza;
Kiša se slijevala niz prozore kao molitva
Kao siroče koje nudi sebe
Što hoću kazati jeste:
Suze su imale snagu
Prevela Naida Mujkić
4,918 total views, 1 views today
