INAT
Navratiš
tu i tamo
u moju krletku
za ptice.
Promatrajući me
dok otresam s ruku
ostatke mimoza.
Znam ,
ostat će ti nejasno
zašto se baš u njima
nastanilo sunce.
Navratiš tu i tamo
u moje poeme,
raspravljajući
o tome je li nas
pregazilo vrijeme.
Ne nije vrijeme,
satrlo noći,
progutalo čežnju
skrivenu u pjesmi
pastira,
dok je samotna lira
budila bonacu.
Navratiš tu i tamo
u moje korake,
pa te pronosim
rubom mora,
vrhuncima planina,
po šavovima zore.
Svraćajući ponekad
u moje more,
gdje ti čitam pjesme,
svjesna kako ne smijem
inatit se srcu.
Na kraju dana
uputiš se u susret suncu,
gdje umoran
usniš kao dijete
do naredne žetve snova.
U međuvremenu
dana i noći
navratiš tu i tamo
provjeravajući jesu li
snovi na broju ,
je li sunce promijenilo boju
hoće li i sutra sjati
da svratiš tu i tamo,
dok TI pišem pjesme
svjesna kako ne smijem
…inatiti se srcu.
PROSTRANSTVA ODSUTNOSTI
Potpuna odsutnost misli,
sve su me prerasle,
poispadale ko kiše.
Čime da ih sakupim,
medom ili pelinom?
Ta bolje ih od mene poznaješ
uživao si njihova podstanarstva.
Ti ljepoto
nanesena mosunskim vjetrovima.
Potpuna odsutnost vremena
prelomila sam ga na koljenu
poput trske,
s namjerom da ti sagradim
nove sjenice.
Da te ugostim
kao najljepši san,
obmanjujući srce
da te sreće po prvi put.
Potpuna odsutnost razuma,
ta što bih s njim.
Suvišna je njegova prisutnost
u ovom trenutku jave s mirisom cmilja.
Sve odaslah u odsutnost,
kako bih slobodna
mogla
odjenuti ljepotu
koju donose mosunski vjetrovi!
PRTLJAGA LJETA
Tog ljeta,
nisam u notesu
napisala nijednu pjesmu.
Zato sam,
napisala ih
u tvojim očima bezbroj.
Nabacavši ih ko šarene balone.
I dan danas,
u tvom pogledu
ljeska se moja misao,
na tvojim trepavicama
vijori moja ljubav.
Nikamo bez njih
ne ideš,
a ni ne slutiš
da u očima vučeš
prtljagu tisuće soneta.
Ćutim na licu
miris nove kiše
…zatvori oči
da mi riječ ne izbriše.
Da me ne nestane
u tvojim očima,
da te ne prestane biti
u mojim riječima.
Jer,
u tvojim očima
živi
tisuće mojih soneta.
6,178 total views, 1 views today
