POGUZIJA
Uz sjećanje na neprolazno djelo hodoljuba Zulfikara Zuke Džumhura (1920.-1989.)
–
Poželio sam puru s mladim, suhim i travničkim sirom.
Da je pojedem smirom.
Visočke stelje, harne i sušne,
somuna bijela iz peći krušne.
Vruće, lezetli, begove čorbe.
Da joj se predam bez borbe.
Pa nakisele tarhane,
bez mahane.
Mirisne pite od šljiva,
vrganja, pečurki-gljiva,
papričica ljutih,
crvenih i žutih.
Mehko kuhanih jaja,
na tepsiji bez kraja.
Krilca od fazana,
maličuk parmezana.
Sirli-kajmaka iz mijeha,
slatkog poput grijeha,
peksimeta slasnih i
škembića masnih.
Pa fino pečeno, mirisno jare,
biberli, puno žare.
I kapavica slana,
za nastavak dana.
Pite bundevnjače,
pite kupusnjače,
pite zeljanice i
pune soljanice.
Bestilja i džema,
sutlija i krema,
od ruže slatka,
ja lijepog zadatka.
Soka od smreka, za lijeka.
Meda slasnog i krasnog.
I još da mi je – srk bamije.
