Mliječni put
Spavaju li zvijezde kao slova u kutiji vremena?
Kliznu li u noć
kao svila na ljupkim ramenima?
Otvaraju li se kao riječi ljubavnika u hladu kuće?
Sretnu li se kao linije na dlanovima?
Zagrle li se brzo:
dvije rijeke nakon dugog putovanja?
I mijenjaju li mjesta, poput duhova između noći i oblaka?
Takmiče li se tamo gore, kao što se učenici takmiče kad crtaju lice svog učitelja?
I gledaju li se zvijezde u ogledalima magle, kao zaljubljene žene dok stoje pred svojim ogledalima i nanose tuš za sastanak?
Vidio sam Mliječni put
Opasan gromovima
I vidio sam
Kako se pjesme dižu
na rubovima
Vidio sam
Eden iznad kreveta.
Gost u mojem srcu
U mojem srcu ti si gost,
Bacaš čini na ovaj kamen zaborava
stereš tirkizni tepih između mojih požuda.
Moje srce se trese.
Tvoj glas je slatki miris bosiljka na mom krevetu,
ognjište mog zapada
i munja koja nastavlja svoju razornu pjesmu.
Ti si ovdje
pa se oblaci raduju na terasi;
linija ljubavi zaslijepljena je tvojim svjetlom.
Eden je gost u mom srcu, rascvale melodije
i leptiri.
Grlim te dok
srebrena ogrlica oko tvog vrata raste.
Grlim te dok se voda ne zatalasa.
Moje srce čuva tvoje tajne polumjesece
I grlim te
dok se sve vode oko nas ne zatresu.
3,229 total views, 5 views today
