U okviru rezidencijalnog programa koji organizuje u suradnji s mrežom TRADUKI, PEN Centar u BiH u maju ugošćava pisca Dinka Telećana.
Dinko Telećan rođen je 1974. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu potkraj 20. stoljeća diplomirao filozofiju i anglistiku. Na istom fakultetu studirao je i sinologiju. Objavio je sedam zbirki pjesama (posljednja je Knjiga posjeta iz 2023. godine, netom objavljena i u prijevodu na engleski, kod američkog izdavača Sandorf Passage, kao The Book of Visits), dvije knjige eseja, tri putopisne knjige i jedan roman. Kraći izbori iz opusa prevedeni su mu na petnaestak jezika, samostalne knjige ima na engleskom, slovačkom i katalonskom, a sâm prevodi s engleskog, španjolskog, kineskog i slovenskog. Dosad mu je objavljeno stotinjak oknjiženih prijevoda, a među autorima koje je ponašivao ističu se Julio Cortázar, Robert Graves, Juan Ramón Jiménez, Octavio Paz, Ernesto Sabato, George Steiner, Henry David Thoreau i Xi Chuan.Sudjelovao na brojnim književnim festivalima i boravio na mnogim spisateljskim rezidencijama u Aziji i Evropi. Dobitnik nekoliko književnih nagrada, a višestruko je nagrađivan i za književnoprevodilački rad, među ostalima nagradom „Iso Velikanović“ 2017. godine za prijevod Gravesove Bijele božice. Počasni je konzul Republike Užupis u Zagrebu.
Projekt na kojemu radi za boravka na rezidenciji u Sarajevu jest roman pod radnim naslovom Niti, možebitno i Knjiga Danilova. Između ostalog to je biografija jednog ekstravagantnog šarlatana i hohštaplera, satiričan pikarski roman, obiteljska saga, povijesni roman, parodija povijesnog romana, politički triler, studija o dijalektičkom prepucavanju fikcije i fakcije, ljubavni roman čije se peripetije odvijaju s obje strane Atlantika, erotski roman, zbirka humoreski, tragikomedija, prozni okvir u kojemu se otkrivaju podudarnosti među pojedincima sa suprotnih strana barikade, knjiga u kojoj se tek postupno otkriva da pravi junak nije protagonist oko kojeg se spočetka sve vrti, a pogotovo ne pripovjedač, nego je to junakinja koja izranja iz sjene i onda se nju isto tako junački vraća; knjiga o tome što se sve nasljeđuje kroz naraštaje, o tome kako naslijeđeni karakteri dovode do naslijeđenih sudbina, riječju o demonima i o tome kako se tko nosi s njima.
Posrijedi je roman u kojemu se križaju žanrovi, stilovi i stilska sredstva; klasična naracija prošivena je esejističkim pasažima, dobar dio romana trebao bi biti ispisan u epistolarnoj formi; feljtonski posredovana faktografija dobiva imaginirane produžetke na neočekivanim mjestima, dokumentarni prizori kreativno se dopunjavaju. U središtu radnje je uostalom Danilo, slikar, nepodnošljiv i neodoljiv, violinist i hohštapler s kojim je sve uvijek moguće i onda kad se čini sasvim nevjerojatnim, barun Münchausen 20. stoljeća koji sa svojim Stradivarijem, koji to možda jest, a možda i nije, kao što sve kod njega možda jest, a možda i nije, bježi, ili možda, po njemu samome, samo trijumfalno prelazi u Novi svijet i ondje doživljava čudesne uspone i padove, u jednako čudesnim paralelama s onima koje ostavlja u zavičaju.
