Omer Ć. Ibrahimagić
NEZAVRŠENA COVID-STORY (STROFE REKAPITULACIJE BH-STVARNOSTI SA KANCELARIJSKOG ORMARA)
* * * Prošle godine je započelo je sa zabrinjavajućim nedostatkom odgovarajuće zaštitne opreme
Cijelu heftu nosim,
masku bijelu, čistu,
a iduće hefte,
ja nosiću istu.
Čuvaću tu masku,
za april, da znate,
sve dok mi za maj,
još čišću ne date.
* * * Nastavilo se sa čudnim stajlingom i opsesivnim izbjegavanjem ljudovanja
Pa vizira očišćenog,
kad na pregled spičim,
skafandera neprobojnog –
Gagarinu sličim.
Sretno neinficiran,
afebrilan, zna se,
da ne budem „kliciran“,
ja bježim iz mase.
* * * Podijeljeni su prvi poticaji, ali se za praznik baš i nije praznovalo
Hiljadarka kapne,
zdravstvu u RS-u,
federalno(m) zapne,
ne odriješi kesu.
Za Prvi maj, care,
zaključan u stanu,
neću dat’ ni pare,
za piće i hranu.
* * * Radilo se ispravno, a partijalo neispravno
Kažu da su mjere,
urodile plodom,
Tuzlak ruke pere,
pa nazdravlja vodom.
U Saraj’vu dernek,
loče bh-krema,
na stolu svi vide,
samo brige nema (a nema šta nema).
* * * Onda smo odlučili zaploviti kontra razumu – animalije su nadjačale insanalije
Kao da su ludi,
padaju sve maske,
zakite joj grudi,
nagare do daske.
Distanca je nevažna,
pjevaljki u krilu,
jedra je i snažna,
upsss – reponira’ kilu.
* * * Opet je „puštena“ priča o vizama za bh-pasoše – Panonska jezera su bila odstupnica
Nakon što su (ra)selili,
što se selit’ dalo,
vize bi nam vratili –
ostaće nas malo.
Umjesto da podižemo,
palače i dvore,
ići ćemo poniženo,
u Tuzlu – na more.
* * * COVIDa nam preko glave, a izbora nikad dosta, ponajviše pokojnicima/rahmetlijama
Korona il’ izbori,
odlučite sami.
Od prvoga bježimo,
a drugo nas mami.
I mrtvi će glas(ov)ati,
svak’ za svoju bratiju (naciju),
djeca će nam po Evropi (Europi),
učit’ demokratiju (demokraciju).
* * * Dijelile su se porodice po šavovima – brojači(ce) glasova su dobili(e) snagu Titana
Povedoše moji,
prestigoše tvoji,
posustaše tvoji,
pobjediše moji.
Glasaj i ne dvoji –
nespojivo spoji.
Važan je ko broji –
mudar duplo doji.
* * * Uslijedila su poslijeizborna šibicarenja – rijetki su da(rova)li glas za „mirnu Bosnu“
Ko nas ‘vakve skroji,
više nismo svoji.
Nek’ stoji šta stoji –
bježimo kud-koji.
Moji-tvoji,
tvoji-moji,
sve nas Bosna boji,
oko sebe roji.
* * * Zbrajamo preminule, strpljivo (ne) čekamo na vakcinu, sanjamo, lažemo i lažu nas
Preživjeli „kovido“,
k’o nekada „rato“,
pola bi vakcinu,
pola bi u NATO.
Biće jednog proljeća,
al’ ne znamo kada,
pred kraj ovog stoljeća,
a možda ni tada.
* * * Ljudi što (nas) liječe sve češće odlaze, obolijevaju i umiru – ko će nas liječiti?
Manje nas je – jasno je,
parčaju nas Scile,
trajat’ – preopasno je,
za bijele mantile.
U bespuća učitani,
hipokratskim djelom,
odlazimo upitani –
mi plaćamo tijelom.
* * * Građani postepeno dobijaju „imunitet krda“, sve više se ponašajući kao krdo
Stiže vel’ko cjepivo,
na malena vrata;
krdo se procjepilo,
koronom od zlata.
Samo nek’ smo zdravi,
sve u dobar čas,
da radimo o glavi,
prvima do nas.
5,909 total views, 2 views today