Haris Jusufović: PJESME

Pod teškim nebom

 

Novembar poguren hudi

u kaputu od susnježice.

Kaljuže su ispljuvale

njegove jastuke

napunjene mrtvim lišćem.

Tako su daleko

nikad dosegnuti

cvjetovi Maja.

Cigareta na rastanku

sa Oktobrom

prekratko trajala je,

i gasnula već sa prvim kišama.

Uzeo bi on Decembar pod ruku

i prošetao okićenim gradom

dijeleći pahulje

zanesenim ljubavnicima

koji ne poznaju promrzlost usana.

Ali Decembra još nema.

Kada dođe, svečan i gord,

pred sivilom će, zgađen, zastati.

I poslati bijele, krvoločne vukove

na bespomoćnog, uplašenog čiču.

Tužan je ćutljivi Novembar,

taj najusamljeniji mjesec

od svih.

 

 

Lilit

 

Mrzim te oči plave i mistične,

u kosu upletene listove lovora

i usne od bezgriješća ispucale.

Iz nježne kože vonja smrad pokora.

 

Ti nevina Evo pred bogom si pala

stavljajući pored čela blijede ruke.

Moj plam će pržiti tvoja stopala

i mrskome bogu zadati muke.

 

Od njenog glasa Adam se užasava

i rajske jabuke od stida venu.

Ta raskošna, bijela nebesa

ne mogu podnijeti crnu ženu.

 

Lilit, gospođice vatrom ispunjena,

svemogući tvoju vanjštinu od zemlje satka.

Drevni buntovnik prve stihove piše

i Tebi, ljubavnice, otvara kapije pakla.

 

 

 

Metafizika

 

Bio sam na autobuskoj stanici,

skriven od kiše.

Bio je tu i neki starac

tupog pogleda

koji se šetao sa kesom u ruci.

U prolazu je pipkao

mlade studentice

koje su se sklanjale

bez vriska, bez otpora.

Udario sam ga u naborano lice

i razvalio mu veliki nos.

– Pusti ga, pusti ga!

Pa on je samo lud i star,

on ne zna šta radi!

Vidio sam blagi osmijeh

na njegovoj faci.

 

Nakon nekoliko dana

isprobao sam provjerenu metodu.

Zgodna brineta razgovarala je

sa tri ogromna tipa.

Zgrabio sam je za dupe.

Ona je vrisnula,

a mase mišića su

kao hijene navalile na mene.

Ležao sam, sav u krvi,

a oni su još uvijek mlatili nogama.

Djevojka ih je bodrila.

Osmjehnuo sam joj se.

 

 

Vremenski Romancero

 

April je poznat po tome

što ponekad probudi ljetno sunce.

I takvo je bilo, u nedjelju, na sajmu knjiga

sa previsokim cijenama za moj studentski džep.

Ja sam sasvim zadovoljan

i uličnim prodavačima sa dugim noktima

koji služe za presjek stranica požutjelih knjiga,

i došao sam tu samo da vidim tebe

nakon dva mjeseca mučnog čekanja.

Tvoja crna haljina,

ukrašena raznobojnim cvjetićima,

odavala je zrelu zaljubljenost djevojčice.

Malene tenisice, prvi put vidim,

ali razlog tome nije velika količina

obuće koju posjeduješ,

već neučestalost potrebnih susreta.

One su sustizale moj brzi korak koji je

nastojao da uhvati svaki momenat s tobom.

U gužvi sam se gurao s pijanicom

gledajući Posejdonovu vojsku u tvojim očima.

Dva ciganska mangupa su kroz prozor tramvaja

osvježavala namrgođene, oznojene prolaznike

svojom nevinom, smrdljivom pljuvačkom.

Smijali smo se tome.

Podsjećali su nas na nemoćne pjesnike.

U parku, koji je mirisao na Hercegovinu,

nad mirnom vodom vještačkog jezera

lutao sam prstima po tvom koljenu.

Snažan, presnažan obostrani drhtaj

je otkrivao podmuklost dugotrajnog rastanka.

Poljubio sam te posljednji put

kod Ajfelovog mosta na Skenderiji,

i osvrnuo se, osjetivši hladnu sluz

na zategnutim žilama vrata.

To nas je Vrijeme sa podsmijehom pljuvalo

kroz maleni prozor daljine.

971 total views, 4 views today

Komentariši