***
U polumračnoj sobi poluotkrivena ležim
I poluotvorenim očima gledam polumjesec
Kroz poluotvoren prozor
Razmišljam o čaši
O kojoj ne mogu da odlučim je li
Poluprazna ili polupuna
A možda sam i nešto drugo htjela reći.
Niveh
Te noći u Francuskoj
Niveh je mrtvim ustima dozivala
Sve žive monstrume koji,
Zato što ona bili nisu, preživjeli su
Punim pogledom prisjećala se svoje
Budućnosti sa zgodnim frajerima
Iz Avenije 26
I slavila Herodota iz njenog Egipta
I smješila se kao nijedna živa
Ljubavnica na ovom svijetu.
Početak
Stoje, baš tamo do prostirke od lotosa,
Dvije nanule.
Na njima natpis
Vješto izvezen zvijezdama smaragdina:
“Zar je isti onaj koji znade
I onaj koji ne znade?!“
Razglednica od tebe
Na mostu stoji žena
Likom boginje Parvati.
Pred njom se prostiru tri muškarca
Uz ples koji podsjeća na
Višnu.
Volim našu tišinu koja cvili
Cijelo popodne činilo mi se da vidim Fridu
I njen novi, do sada najbolji, autoportret.
Na trenutak učinilo mi se
Da vidim i Simonidu s iskopanim očima.
Ili to kiša na prozoru
Načini suze njene.
Osjetih i dah na vratu iznenadan.
To mora da je Maestro bio!
Jezikom mi je liznuo uho
I nestao bez traga. U bezdan.
6,209 total views, 1 views today
