Pod teškim nebom
Novembar poguren hudi
u kaputu od susnježice.
Kaljuže su ispljuvale
njegove jastuke
napunjene mrtvim lišćem.
Tako su daleko
nikad dosegnuti
cvjetovi Maja.
Cigareta na rastanku
sa Oktobrom
prekratko trajala je,
i gasnula već sa prvim kišama.
Uzeo bi on Decembar pod ruku
i prošetao okićenim gradom
dijeleći pahulje
zanesenim ljubavnicima
koji ne poznaju promrzlost usana.
Ali Decembra još nema.
Kada dođe, svečan i gord,
pred sivilom će, zgađen, zastati.
I poslati bijele, krvoločne vukove
na bespomoćnog, uplašenog čiču.
Tužan je ćutljivi Novembar,
taj najusamljeniji mjesec
od svih.
Lilit
Mrzim te oči plave i mistične,
u kosu upletene listove lovora
i usne od bezgriješća ispucale.
Iz nježne kože vonja smrad pokora.
Ti nevina Evo pred bogom si pala
stavljajući pored čela blijede ruke.
Moj plam će pržiti tvoja stopala
i mrskome bogu zadati muke.
Od njenog glasa Adam se užasava
i rajske jabuke od stida venu.
Ta raskošna, bijela nebesa
ne mogu podnijeti crnu ženu.
Lilit, gospođice vatrom ispunjena,
svemogući tvoju vanjštinu od zemlje satka.
Drevni buntovnik prve stihove piše
i Tebi, ljubavnice, otvara kapije pakla.
Metafizika
Bio sam na autobuskoj stanici,
skriven od kiše.
Bio je tu i neki starac
tupog pogleda
koji se šetao sa kesom u ruci.
U prolazu je pipkao
mlade studentice
koje su se sklanjale
bez vriska, bez otpora.
Udario sam ga u naborano lice
i razvalio mu veliki nos.
– Pusti ga, pusti ga!
Pa on je samo lud i star,
on ne zna šta radi!
Vidio sam blagi osmijeh
na njegovoj faci.
Nakon nekoliko dana
isprobao sam provjerenu metodu.
Zgodna brineta razgovarala je
sa tri ogromna tipa.
Zgrabio sam je za dupe.
Ona je vrisnula,
a mase mišića su
kao hijene navalile na mene.
Ležao sam, sav u krvi,
a oni su još uvijek mlatili nogama.
Djevojka ih je bodrila.
Osmjehnuo sam joj se.
Vremenski Romancero
April je poznat po tome
što ponekad probudi ljetno sunce.
I takvo je bilo, u nedjelju, na sajmu knjiga
sa previsokim cijenama za moj studentski džep.
Ja sam sasvim zadovoljan
i uličnim prodavačima sa dugim noktima
koji služe za presjek stranica požutjelih knjiga,
i došao sam tu samo da vidim tebe
nakon dva mjeseca mučnog čekanja.
Tvoja crna haljina,
ukrašena raznobojnim cvjetićima,
odavala je zrelu zaljubljenost djevojčice.
Malene tenisice, prvi put vidim,
ali razlog tome nije velika količina
obuće koju posjeduješ,
već neučestalost potrebnih susreta.
One su sustizale moj brzi korak koji je
nastojao da uhvati svaki momenat s tobom.
U gužvi sam se gurao s pijanicom
gledajući Posejdonovu vojsku u tvojim očima.
Dva ciganska mangupa su kroz prozor tramvaja
osvježavala namrgođene, oznojene prolaznike
svojom nevinom, smrdljivom pljuvačkom.
Smijali smo se tome.
Podsjećali su nas na nemoćne pjesnike.
U parku, koji je mirisao na Hercegovinu,
nad mirnom vodom vještačkog jezera
lutao sam prstima po tvom koljenu.
Snažan, presnažan obostrani drhtaj
je otkrivao podmuklost dugotrajnog rastanka.
Poljubio sam te posljednji put
kod Ajfelovog mosta na Skenderiji,
i osvrnuo se, osjetivši hladnu sluz
na zategnutim žilama vrata.
To nas je Vrijeme sa podsmijehom pljuvalo
kroz maleni prozor daljine.
6,895 total views, 1 views today
