MIRELA BAŠIĆ: POEZIJA I AFORIZMI

  1. Kad krv curi niz ženske butine

 

Zakopala je buket jorgovana

blizu seoskog groblja.

Suhim lišćem je pokrila grob

pokrila krvarenje rana.

Zakopala je čulo mirisa

da nikada više ne osjeti miris jorgovana,

sa kojim ju je čekao ispred travarkine kuće.

 

  1. Kreposna žena na usluzi

 

Na dan Kumb Mele

sprala je 666 grijeha,

za sve žene svijeta.

 

Dok lomača pali mlado tijelo

Dim šalje poruku u svijet:

Kreposna žena na usluzi

Lirski i herojski.

Sati križa još jednu ženu

na kamenoj ploči na Eranu.

 

3.Multiverzum

 

Navukla je svoje poderane sandalice

i tog vrelog dana.

Još jedan dan kad se pretvara u mašinu

Paklena, Emenido i ovoga dana pojedi

vlastito blato,

blato u kojem se svakodnevno valjaš.

Fabrika bola u zabačenom Sylhetu

Ostavljanje duše nad mašinom za krojenje.

 

Ona će se i večeras pokriti jeftinim čebetom

Danju ispisujući dosadnu historiju planete Zemlje

a noću snijući o svojim ulogama sretne žene

sa novim lakiranim cipelicama,

u beskonačnim paralelnim svjetovima.

 

  1. Kažu svjetlo će doći, nekada!

 

U njihovom zatvorenom prostoru

učvršćuju nas pričom o nadolazećem

svjetlu, sa druge strane.

U hladnjačama kamiona smrznute ruže.

Padao je snijeg preko Magdaleninih iskopanih očiju,

a ljudi su hrlili na rasprodaju cipela.

Korov se uvukao u krhotine rashlađenog svijeta

U sebi ponavljam Sadijeve stihove:

O, ti koji si ravnodušan prema bijedi drugoga

nisi dostojan imena čovjek.

 

 

  1. Svjedoci vremena

 

Pucanje opne.

Pjesme nevinosti utihnuše.

Faustu dušu prodah

dok sam ti ime klesala na nadgrobnoj ploči.

Stoljećima poslije svjedočit ćeš

o prodanim dušama

za koje se moli

kada zvonar nagovijesti misu u seoskoj crkvi

kada mujezin ezanom zove u džamiju

na namaz.

Ispod mirisnog, raskošnog jorgovana.

 

  1. Pramajka

 

Otkuhala je sramne bijele košulje

umrljane tamnocrvenom tintom

na 90 stepeni.

 

Otkuhala je glasove

sa željom da potisne sve

u Staro Nesvjesno.

 

Strah je čuvar naše bezbjednosti,

sa Božijeg drveta odzvanja Havin glas.

 

Ljulja me Pramajka

ogrće me bijelom otkuhanom košuljom.

 

Ciklus od 10 aforizama – Mladi Tipar

 

  1. Nijedna čorba nije ukusna – dok je naši političari ne zaprže.
  2. Svi mi ovdje govorimo istim jezikom – samo ga različito plazimo.
  3. Dok se mi saberemo – sve će nam oduzeti.
  4. Iza svake uspješne žene stoji muškarac – ako uopće i može da stoji.
  5. Kada si na vrhu svi bi da te skinu – pogotovo ako si žensko.
  6. Najdraži film našim vjerskim službenicima je „Dobro uštimani mrtvaci“.
  7. Lako se pomiriti sa sudbinom – sa ženom to ide malo teže.
  8. Taman kad sam upoznala muškarca svojih snova – probudila sam se.
  9. Muškarce prilikom polaganja vozačkog obaraju svugdje, žene samo na posebnim mjestima.
  10. Živi se izjedosmo, čemu onda da se crvi nadaju?

 5,052 total views,  3 views today

Komentariši