Jučer
Rekao si
“Učit ćemo
letjeti od ptica”
I krenusmo
u pokrpanim snovima
ko pustinjski siromasi
tračnicama
od vanilije
Žedni
proseći
objed od
košpica divljeg meda
obijali smo pragove
tropskih prašuma
udomljavajući
golubove
Nismo naučili
letjeti
..ali smo oživjeli san
Od jučer.
CVIJET OD LAVE
Moglo je sve ostati
u predgrađu mrazeva
s onu stranu noći
naglas prespavano
na obalama
boje lađa
udomljenih na dokovima
a mi…
rasanili smo
osmijehom
cvijet od zaleđenih
ostataka lave
i dok
zacjeljujemo opekotine
laticama vjetra
pričaš mi
najdražu bajku svog djetinjstva
i brišeš lice
kao da plačem
…a nisam
To samo
godine
na glas ne izrečene
teku
jer,
odavno nema kiša
a moglo je sve ostati
s ovu stranu moga stiha
ovako
potonut ćemo
zajedno
s podmornicama
udomljeni
u neraspakiranom zagrljaju.
RePRIZORNO
Opet
samoglasnike šalješ
poštom
i opet se proljeće slijeva niz oluke u pahuljama
dok
bosa
promrzlim vjeđama
lovim leptire
opet su zarezi pokipjeli
u termosicama
i peče se neki
šareni kruh
na otvorenoj vatri
dok na starom
prebojenom stolu
sastavljam rečenicu
od tvojih odsutnosti
…je li itko još
brao proljeće s krovova
slikao autoportret
sastavljajući mozaik
od nedorečenosti
da te bar noćas
na glas
izreknem
dok proljeće prosinačko
zarobljava
posrnule ostatke stvarnosti
vikni
… u kojem kutku oka
sa udomim
tvoju rasplamtjelu nijemost.
979 total views, 4 views today