Pjesnik govori. Razgovor sa Mirzom Okićem

 

  1. Uz kakve etičke principe si odrastao?

Ja uopće ne znam da li sam odrastao. Mislim da sam odrastao izvlačeći ono najbolje iz najgoreg, kako iz sebe tako i iz drugih.

  1. Cijeli rat si proveo u Sarajevu i u njegovoj okolini. Kako danas razmišljaš o tom periodu svog života?

Razmišljam o tome vremenu kao o nečemu što me oblikovalo u ono što danas jesam, bilo da govorim o dobrim ili lošim stranama sebe. Ja sam u to vrijeme bio sirovi materijal koji je oblikovan prije vremena… Jedna od stvari koja se zakačila za mene jeste i to da sam naučio kako da stojim sa strane, promatram i donosim zaključke. Da nije bilo tog perioda i da nije bio kakav jeste možda nikada ne bih naučio da budem zadovoljan u samoći, da čitam i gledam.

  1. Mirza pjesnik i diplomirani kulturolog vs. Mirza kuhar. Je li kuhanje zaista umjetnost?

Sve je to ista osoba koja se bavi različitim stvarima. Za razliku od prve dvije stvari koje si navela kuhanje u kakvom ja uživam bavi se samo jednim, a to je zadovoljstvo. Kuhanje je izraz zadovoljstva i potrebe da se udovolji sebi i drugima. Kao sex, vođenje ljubavi, uz malo truda i posvećenosti dobiju se iznijansirani valovi zadovoljstva i na kraju nema potrebe da se o tome raspravlja ili priča – sve se vidi na licu onoga koji jede. Ako je umjetnost onda je umjetnost zadovoljstva i ničega drugoga. Kuhanje kao i sex u teoriji je vrlo prosta i jednostavna stvar, potreba koja uvijek vodi do istog cilja, ali postoji ogroman broj puteva koji vode do cilja. Najbolje zadovoljstvo je ono koje traje i ostavlja žudnju za sobom i onda kada prođe.

  1. Ove godine postavio si predstavu u Švicarskoj. O čemu se tu radi?

Predstava je autorsko djelo glumice Sonie Menoud pod nazivom „Little tippler“ koja govori o modernoj putešestviji osobe koja upoznaje idealizirane krajeve i razbija iluzije o njima.

  1. Postoji li danas u Sarajevu alternativna scena? Dakle, postoje li ljudi koji rade nešto zato što to vole?

Ne znam da li misliš da samo na alternativnoj sceni ljudi uživaju u onome što rade..? Mislim da je kod nas problem što se nad svakom scenom, pa tako i umjetničkom drži određeni monopol, a samim tim i veći dio njih to smatra poslom. Propast umjetnosti nastaje baš u tome trenutku kada se ona smatra poslom, a ne potrebom ili kada se uniformiše u određeni životni stil. Možda bi trebalo ukinuti sva državna finansiranja – čisto da se vidi kome je to potreba, a kome posao.

  1. Ko je iz Bosne tvoj poetički srodnik? Postoji li takav uopće?

Mislim da nema, postoje samo ljudi koje sam uživao čitati, one koje nisam i oni najgori za čiji mi je rad bilo svejedno kada sam završio sa njim.

  1. Imala sam privilegiju kao drugarica pročitati tvoju najnoviju knjigu u rukopisu. Radi se o zaista zreloj zbirci pripovjedaka. Vjerujem da si sada u procesu potrage za izdavačem?

Da i ne, još uvijek sam u procesu poliranja iste.

  1. Obje tvoje ranije knjige objavljene su u inostranstvu? Zašto je to tako?

Obje knjige su objavljene u Srbiji iz razloga što sam dobio najnormalnije uslove za izdavanje istih. Ovdje sam dobijao uvjet da platim nekih 2000 km, dobijem dva cekera knjiga i šta znam, prodajem ih od vrata do vrata kao Jehovin svjedok.

  1. Mirza, jesi li ti čovjek koji žuri ili koji kasni?

Ni jedno, više sam kao čarobnjak iz Gospodara prstenova, stižem tačno onda kada trebam.

  1. Kako vidiš sebe u budućnosti?

Ne vidim se, ovdje čini se nema ništa drugo do sadašnjosti, pa nju valja iskoristiti što je bolje moguće.

 

BOLNIČKA IDILA

 

Kada sam drugi put bio u bolnici

Bilo je lakše.

Malo bolno, čokolade i sokova

U izobilju.

Vadili su mi pločicu iz noge.

 

Kada sam, sretan, izlazio

Majka je došla po mene.

Ispred nebodera taksista ukaza na taksimetar

Nervozno pružena novčanica

 

Sestra, mršava i koščata

Razvukla je osmijeh i rekla

„mama nam je kupila

punu kantu eurokrema“

 

Nisam tu vidio ništa posebno

Tate nije bilo

Sve u kući je bilo sivo

I ja sam bio tužan…

 

Falila mi je bolnica

Osvanuo sam sam

 

Mama na poslu

Sestra u školi

Tata negdje

A ja gladan

 

Nevoljko dohvaćene štake

Odnesoše me do kuhinje.

Šerpu s grahom pogledao sam mrsko

I otvorio frižider.

 

Među osnovnim životnim namirnicama

Stajala je samo

Jedna kantica eurokrema.

 

 

RJEČNIK

Naša ljubav stane u

Riječ i izraz.

 

Serendipity

*Naići na nešto dobro

bez traženja istog

 

Wabi-Sabi

*Naći ljepotu u nesavršenosti života;

Mirno prihvatanje prirodnog ciklusa

Rasta i raspadanja

 

 6,349 total views,  1 views today

Komentariši