PORTRET
Jesi li
slušao
kako šipci plaču,
sretao obnevidjele kiše
gledao možda
let ranjene ptice,
Ili ples gusjenica.
Opet je hladno ,
opet smo u potrazi
za riječima od jučer
kad prosiješ zvijezde
ostane prašina,
nakon nas što će ostati;
tri ruže bez latice
sinopsis sjećanja
…a nitko se tako volio nije.
OČI PUNE PELINA
Da si barem
otišao
tamo
negdje
bar
gdje snjegovi
se tope
prije nego zemlju
dotaknu
gdje
se
trešnje na
Badnjak beru
u buri
da su ti se koraci
utopili
u rijekama
riječ presušila
al nisi.
stalni si povratnik
putnik
gost
koji bez pozivnice
dolazi u moj stih
i ranjava
mi riječ
da si
barem
otišao već
ne bi mi
slova
daždila suzom
a oči pelinom
da si barem!
O JESENI
Što ću ako dođe
lanjska jesen.
Ne smijem opet voljeti
te tako
Što ako navrate opet
iste kiše
nemam više
cipela za sreću.
Najbolje da prespavam
dok vjetrovi prođu,
da snijeg napada na srce
ja više ne smijem
kao lani,
zvati sunce
da sija
kad god poželiš.
Ne smijem dočekati
lanjsku jesen,
ne smijem te više voljeti.
Ne smijem
tkati proljeća
od zima
sanjati snove
s mirisom cmilja
pisati ti
neke nove pjesme
…voljeti te više ne smijem.
JESENSKA
Ko parangal
jutro se bacilo
u zagrljaj zbilji
u Zagrebu
pada kiša
ignoriraš je
bosim korakom
na
Kamenitim vratima
skupljam tragove voštanica
Kestenjari
razvezuju svoje vreće
… miriše na jesen.
5,900 total views, 4 views today
