Toni je otvorio Muzej ludila. Uvjerio je upravitelje da mu iznajme jednu od soba u podrumu Prirodnohistorijskog muzeja – onu sa visokim stropom u kojoj su izlošci – u staklenim kutijcama i ormarićima – raspoređeni u obliku labirinta. Iz ovih kutijca i ormarića zure zlokobni predmeti koje je Toni donio sa nekog od svojih mnogobrojnih odlazaka u mjesto ludila. Tu su još mape, tabele, crteži i dnevnici, sve sa naučnim objašnjenjima gotičkim rukopisom uredno isprintanim na bijelim karticama. U jednom od slijepih ćoškova labirinta, iza baršunaste crne zavjese, muzejski posjetitelj susrest će gomilu malih ljudi, ne patuljaka, nego malih ljudi ne većih od šezdesetak centimetara. Oni će od posjetitelja zatražiti ruku, oko koje će se, ako bude pružena, bezobzirno boriti, i posjetitelj će biti sretan ako svoju ruku dobije nazad. A ulaznica – tek $1.50, što može da objasni stotine ljudi koji čekaju da uđu, red koji se proteže dužinom velikog hodnika, niz stepenice do ulaza u predsoblje, i napolje u dan – u kojem ljeva kao iz kante – i još dalje, niz pješačku stazu (ispod mora kišobrana), sve do kraja ulice.
prevela Naida Mujkić
6,383 total views, 3 views today
