Večer sa književnicom Adisom Bašić
„Ovo je knjiga kojom se može odmjeriti vlastiti doživljaj svijeta, i koja je mogla nastati samo iz ljubavi, knjiga o sebi, knjiga o nama, knjiga-inventura.“
U ponedjeljak, 31. maja, PEN Centar Bosne i Hercegovine je bio ponosan organizirati još jednu književnu večer, ovaj put sa književnicom i pjesnikinjom Adisom Bašić.
Ovo je bila večer iznimne poezije i, istovremeno, izuzetno uspjela promocija njene posljednje knjige pjesama Košćela. Iako je književna večer bila virtualna, organizirana putem Zoom-a, sadržaj same večeri bio je daleko od jednodimenzionalnog ili plošnog iskustva. Anisa Avdagić i Almin Kaplan – promotori večeri i voditelji kroz stihove Adise Bašić – ponudili su sveobuhvatno, veoma strastveno i napose iskreno tumačenje i čitanje Adisine poezije, potvrdivši još jednom da (odlična) poezija nikada čitatelja ne ostavlja, i ne može ostaviti, bešćutnim.
Profesorica književnosti Anisa Avdagić je već na početku napravila zanimljivu filozofsku opasku: sva sposobnost (i volja) da stvaramo, upijamo i trošimo umjetnost vrlo često visi na tankoj niti između nepojmljivog kreativnog uspjeha i potpunog sloma, između osjećaja umreženosti i apsolutne apatije. Spomenula je da je u jednom od zadnjih razgovora sa Adisom Bašić s pjesnikinjom razgovarala o „krizi vjere u književnost“ i da „tuđe riječi u određenim trenucima jednostavno prestanu biti važne ili imati smisao“, i da je Adisina nova knjiga poezije neka vrsta iskupljenja autorice koja sumnja u vlastiti identitet, ili čak u vlastitu umjetnost. Anisa je usporedila knjigu sa lijevkom ili kišobranom, u smislu da ovaj metaforički konus počinje velikim, kontekstualnim temama (poput bremenitog osjećaja krivnje koju čovjek počinje osjećati naprosto jer je živ, i koja je često nametnuta) ali se ono što je uistinu važno cijedi na dno, na krajeve knjige, otkrivajući jednostavnost onoga što je (pjesnikinji ali i čitatelju) doista važno. Kraj Košćele radije zagovara mucavu rečenicu iskrenog govornika, nesigurnost iskrenosti naspram virtuoznih i baroknih diskursa, i dovitljivih poenti. Pročitanim pjesmama “Jesi li ikada pucao u čovjeka“, „Podrška mojih najdražih kad su čuli da sam sebi konačno ispunila veliku želju“, „Šekspir“, Anisa je temeljito zaokružila argumente o sferičnom, geometrijskom sužavanju i otakanju velikih ideja o prvom grijehu, generacijskim krivnjama i brigama u knjizi Košćela, preko sumnje u prijelomne godine kada smo ni mladi ni stari, i u kojima je imati želje isto što i biti uklet, sve do ogoljene individue koja je gurnuta u ovaj nerijetko (samo)nametnuti svijet sumnje, staranja i grijeha.
Almin Kaplan, nagrađivani bosanskohercehovački pjesnik i prozaist, prepoznao je, pak, neprocjenjivu vrijednost Košćele u „šutnji“ njenih stihova, „tišini“ od koje se naprosto postidio, naspram „poetskog vatrometa“ koji je možda i naivno očekivao. „U pjesmama u Košćeli sve je nekako mirno, kao da nije pisano i kao da je oduvijek bilo tu“, kazao je Kaplan, misleći na uravnoteženost poezije Adise Bašić, na smirenost koja potire „galamu i buku“, i koja počiva na talentu jednako koliko i na iskustvu. „Loši pjesnici galame kroz svoje stihove, slično kao što to rade loši redatelji koji tjeraju svoje glumce da galame. Upravo suprotno, čitajući Adisine pjesme sve se uspori, sve nekako stane pa opet krene u nekom drugom ritmu, kao što nas smrt neke stvarne osobe zaustavi“ – dodao je Almin Kaplan. U poeziji Adise Bašić nema larme i vike, već se u pjesničkim minijaturama, u tim poetskim klopkama tišine taloži baza životnog iskustva.
Književnu večer je zatvorila sama autorica knjige pjesama Košćela, skrenuvši pažnju na neobične virtualne okolnosti i „digitalnu okolinu“ promocije njene nove poezije, ali i na činjenicu da se ovaj put na promociji jedne knjige uistinu govorilo o toj knjizi. „Vrijeme nastanka knjige poezije je veoma gusto i intenzivno, i to uvijek od nečega krene. Postoji neki zamajac, neka vrsta groznice, neka vrsta, oprostite na izrazu, nadahnuća koje me obuzme i natjera da pojačano gledam stvari oko sebe“, pojasnila je svoj kreativni proces Adisa Bašić, proces koji, kako je i sama rekla, ne traje predugo jer bi u suprotnom vrlo brzo počeo ličiti na ludilo. Adisa Bašić je goste i gledatelje književne večeri dodatno uvela u svoju knjigu čitanjem probranih pjesama.
Ostavit ćemo vas sa pjesmom JEDNE VEČERI, NAKON PUNO GODINA iz knjige poezije Košćela, Adise Bašić.
⸙
JEDNE VEČERI, NAKON PUNO GODINA
jedne večeri sam
nakon dugog prijateljstva
po prvi put
obojicu upitala
da li su ikada
ubili čovjeka
odgovarali su dugo
ukočenog pogleda i nerado
možda su nas
za susjednim stolovima
i mogli čuti
ali mi se nismo obazirali
kad smo se rastajali
kasnije te noći
među nama su titrali
neka neobična bliskost i stid
kao da maločas
nismo razgovarali
nego zadihano i tajno
vodili ljubav utroje
Ervin Mujabašić
Snimak književne večeri dostupan je na Facebook stranici P.E.N. Centra u BiH, na linku: https://fb.watch/5R–QnA5YH/
5,191 total views, 2 views today
