DANI
Danas je šutnja dotakla prag nepodnošljivosti.
Dok na drvenoj,
šarenoj računaljci
zbrajam dane uramljena tišinom,
vjetar lupa vratima.
Najsličniji si vjetru;
tu si, a zapravo te nema,
glasan si, a zapravo šutiš
i
dok
olujnim nevremenom
razbijaš vrijeme
omeđeno čekanjem…
JA
Skupljam
predmete
dotaknute tvojim rukama,
sjećanja,
čežnje
i suze,
gradeći
antikvarijat noći.
Za sutra opet
prognoziraju buru.
Otvaram širom prozore.
Nepodnošljivo je
koliko nedostaješ!
VIŠE OD LJUBAVI
Volim te;
do potajnog mirisa mora,
proljetnih zora,
klobučaka kiše.
Od same ljubavi više,
volim te.
Do neba i natrag,
od podzemlja do zvijezda.
I ne znam
je li itko volio ovako
smijući se plako
sa zalascima sunca,
polažući noć u kolijevku.
I dok rijeke teku,
dok romore mora
i da se voljeti ne mora
ja, tebe voljela bih.
Jer,
od same te ljubavi
volim više.
VOLJETI TE VOLIM
Voljela bih te
i svoju petu vječnost.
Jer četri do sad
već proživjeh s tobom.
Nosila
bih se ponovno s bolom
ko počasni vojnik s nevremenom.
I svejedno
zbog svih onih suza.
Zbog ruža koje
nisu stigle na moju adresu.
I kad studeni režu
posred ljeta lipe,
dok miholjskl ljeto
cmilje grli,
dok se lastavice bude,
opet bi da te ljubim
u ovom
i deset nadolazećih života.
Usnuh te noćas
ko da sam usnula
vatru u s njegu.
Jesen će,
dosadašnje sam voljela zbog tebe,
pa ni ovu
od tebe nikamo ne odlazim.
Odigrati ću
još jednom
ovaj pasijans,
omirisati čeznute ruže
i dok se zaboravi druže
u osmijesima ponijeti
te
u život peti.
Jer,
bez tebe ne želim
odbrojavati minute,
za tebe podnijet ću što god treba
ispod ovog i onog neba,
ispod sudbine,
nosim ti ime
ko gravuru sreće
i nas ništa rastaviti neće
jer,
voljeti te volim!
7,204 total views, 5 views today
