NA PUTU ZA DARDANIJU
Grad se odmotava na staklu automobila
Ponirući kroz mrlje od jučerašnje kiše,
Pomiješana stoljeća sred kinđurijade proljeća
Jedna s drugim odavno ne govore više.
Promiču pornokratske njuške matadora,
Modni gurui, klovnovi, propovjednici sporta
Sa džambo plakata u pozama diktatora,
Silikonski kumiri-igračke, “eliksiri života”.
Oko gologuze našminkane statue Smrti
Povorka tvojih dvojnika u tavafu se vrti
Od posla do kuće kroz spisak za kupovinu,
Iznoseć ordene i rane ko robu za trgovinu.
Razminuće te njihove peripetije operne
Dok svijet nadgledaš ko tajni agent Kominterne.
Pod onim su poljima u urnama pogrebene
Delfijske i orfejske tužaljke neuslišene,
Grane katkada njihovim taktom su začarane.
Za sutonom su dječačke na koljenima rane.
Crvi izjedaju lica nesuđenih zaručnica
Pod oblacima oblomovštine, na kukama udica.
Tamo gdje su svjetiljke od zvijezda zvjezdanije
Talasaju se proplanci drevne Dardanije.
Trepere davno zgasle zvijezde kojim Gautama
Motri Zbilju prije nego se raskoli Svjetlo i tama.
Otkrivaš spomenik pod mrakom od baldahina
Svemu što još čeka da stupi Zeus ex machina.
U uglu kafea tvoje tugaljivo tihovanje
Najedared će opet da se obrati u sijelo
Da razazna jezik sviknut na stihovanje
Poklopac što dijeli od dušnika ždrijelo.
Sestro Briseido, u kostimu konobarice,
I pehar si i vino sred kraljevske ložnice;
I kruna, i okrunjena i ona što kruniše
U spaljenom dvoru što ga nema više…
Ružičasto polusunce u niti sijalice
Dosipa ambroziju na dno šalice.
AMEŠA SPENTA
Kad iz božje saksije niču galaksije,
Ameša Spente se granaju iz eona
U kupinu menore što u Al-Aksi je;
Drevni kumiri nose činove demona.
Od Ahrimana do Adema Kahrimana,
Od animule vagule do Kaligule,
Od sjeverne Tule do Vavilonske kule
Svakom stvoru su hrana, inosušna mana
Ameretat i Kšatra (koje su zavazda
Dva od šest atributa višnjeg Ohrmazda).
Sve teži da zgrabi dvije Ameša Spente
Te da ih uknjiži u svoje dokumente.
Ostale četiri se klone kandži vraga:
Davidova zvijezda – šestokraka vaga.
NIŠINOŠIMA
Zalazeće sunce, dugme od grimiza
Kojim se od Zemlje Nebo otkopčava,
Jesi li već juče, dok gledam te izbliza
Pećinom u kojoj noć obitava?
Kad gornje muške i donje ženske vode
Prvi put se ljube u šapatu trava,
Duše nerođenih ovuda prohode
Proseć rosu koja mrtve oživljava.
S vrha stijene sijedi Tiresija
Poje iz knjige budućih mesija.
Kad Kamen tame o Kam smrtne sjene
Kresneš, iz njih će serafim da sijevne.
Sad Adonajev plašt razvij ozvjezdan
Skrojen po mjeri da natkrili bezdan.
MIRIS IZ EDENA
Kad naveče opusti Dolac Malta
Katkad se začuje balalajka,
Katkad s Mjeseca zalaje Lajka.
Televizori grakću “nova Jalta”.
A potom nagli trepet tramvaja.
Strujom se napaja orljavina vapaja
Od “Ja, pa ja” i “Ja, pa ja!”…
Iz kafića neka pjesma s Havaja.
Odnekud dama, pogleda ledena
Strojna i ubojna, mliječne puti
Ko da će u Mjesec svoj lik utisnuti
Ostavlja za sobom miris iz Edena:
Ruka u molitvi pružena tada je
Da se prometne u ruku koja daje.
SVE U SVEMU
Na času hatha joge u Ročesteru
Još meditiram prekrštenih nogu,
Nebo s nebićem krčka se u eteru
A Je-dno u Je-dan izranja u Bogu.
Motrim netremice zrno gorušice
Da podesim radio na šum Ganga,
Pa da ko uz miruh majčine dušice
Konačno se vinem do svog ranga.
Mlada crnkinja promiče tom sobom
U kimonu koji samo njoj pristaje.
Središte svijeta odnosi sa sobom;
Taj tren je vječan. I jednako traje.
DAMNATIO MEMORIAE
Odasvud strše kancelarijski zigurati,
Gromobranima će Vlašiće izgurati.
Tamo nas pakuju u vojnike i savjetnike,
Pravedne grešnike i grešne pravednike.
Titule i lovorike krčme na aukciji
(Kupci su podvrgnuti gratis liposukciji).
Srebro u ognju čistilo se od zemlje
Za one što prezidaše Jerusalime u Kremlje.
Spartanske “igre gladi” zabavnije od pokera
Gdje si i igrač i ulog i nešto poput džokera.
Plemstva se odriču i plemeniti metali,
U slijepim prozorima straže elementali
Poput sunca uhvaćenog u damsko ogledalce
Kad u oko uperi električne žalce.
Neki budući Semir, potomak Semiramide
Iz stijena će otkračunati i ove piramide.
Putevi raspućeni od silnih okuka –
Povijest u slalomu oko slavoluka.
Zigurat uvis izbija kao vijak:
Poput genskog zapisa navijen zodijak.
Tu je i prirodni spomenik: stup od soli
Ko zub bez živca što trune a ne boli,
Dok driješi čvorove minulih ljeta
Svemu izniklom da nikad ne procvjeta.
PLANINARSKI DOM
Ispod nebeske kore slutim borealne zore,
Kalajnog tanjira na polici sjaj žovijalan
U kojem je obućar Beme čitao jin i jang.
Tarnerova pljuvačka gruša oblačne nabore.
Duh je orlić netom ispiljen ispod kvočke.
U prorijeđenom šumarku skrila se crna vila
Što je ostavljene vučiće u jarku zadojila.
Pjev bridi na jeziku od kušane divlje voćke.
Ovdje su naše pećine gdje neće da nas kinje
Ni mravi socijalisti, ni pčele monarhistkinje.
Moje sobno vojvodstvo od plafona do parketa
Odavde bi da se vine ko Gagarinova raketa;
I kad se Saul na bojištu rastavljao od duše,
Saul se zvalo tek to što je zapelo sred guše.
JARAC AZAZILU
Hoću li dočekati da mine taj kosmički šabat?
Sve one sumorne strofe što mrčih ih u azilu
Izgubljeni su jarci odaslani Azazilu.
Sada ih nudim vjetrovima uz poseban rabat
Da služe kao dimnjaci što porađaju oblake
Ili kao vjetrenjače što pokreću oluje;
Nek jave svakom stvoru što zdravstvuje i boluje
Kako u šeol strovaljuju želje raznokrake.
Zalud vježbah sonatu što svira se u četiri ruke.
Betoven je ogluhnuo da čuje višnje poruke,
Pa začepi uši i ti sred pijačne kakofonije:
Nek tvoj bude bar kašalj na izvedbi 10. simfonije.
Maestrov štap u muzeju čuvan poput dijademe
Preko noći je olistao i rodio bademe.
APATHEIA
Za čije babe dušu sam silazio u Erebe?
I strah i strast i starost rastu iz istog sjemena;
Ja sam Buda koji se probudio prije vremena,
Buda što je svoje buđenje zadržao za sebe.
Dvadeset četiri slike u sekundi na ekranu
Dovoljne su da pruže privid stvarnosti –
Ko da pod indigom neba kucam na ispisanu stranu:
Precrtavam se dok podcrtavam sitne nepodudarnosti.
Prašina i paučina od nakupljene čamotinje –
Moji davni grijesi sad su odrasle životinje.
Nabori zavjese podupiru svod poput stupova
Raselovim paradoksom o “skupu svih skupova”.
Luster je Jahvin oblak vrh Horeba kad zablista,
Motri da duh jak u slaboj puti se ne ukvari;
Zatvorenih očiju Knjiga nad Knjigama se lista
I Sokrat, akušer duša, prilazi mi kao utvari:
Laserskim skalpelom mi dotiče ispod rebra
Sve do Sinaja, Hanaana, Ararata i Morije,
Usijeca nove puteve do Kerbele i Bedra
Zakrivljujući pravdu u ente dimenzije.
I evo skidam haljinu sa kipa Demetrina
Da prvi put joj vidim grudi obnažene;
Iz klice korova niče cvijet bijelog krina
Poput mladenke pred oltarom spremne da kaže Ne.
Pao sam na ispitu iz Ekonomije Spasenja,
Ali ovi trenuci kad ostanem sam sa Samim:
Kratkotrajne vječnosti, u svjetlosnoj tami
Pružaju iskupljenja za nova uznesenja.
Ko kad nakon godina prvi put pozna svjetioničar
Da su Večernjača i Danica jedna ista zvijezda,
Javi mi moj odraz što se prozire do žlijezda
Da nisam taj utamničenik već njegov tamničar.
Poput planete lutalice što traži novo sunce
Bdijem galaktičku noć, bez dana i godina;
U Klaudijevu prepravljena glava Kaligulina
Rastvara se u tom eteru: fluidnom Neter-Neteru.
Je li to tačke singularnosti prstenasta sjena
Gdje Nebo i Zemlja nemaju još ni imena?
Gdje Ja se u aJ, a java u avaj izokrenu;
Gdje dugu upamćenu dotičem kao ženu.
U sabranosti se ćutim šaolinskim redovnikom
Dok trenira megdan s nevidljivim protivnikom,
Kad borba postaje baletska predstava ždrala
A mač nastavak ruke s pečatnim prstenom Grala.
I već se iznova dijelim na Adema i Havu,
I već sam poput Merjem spreman da se porodim;
Iz kičme mi izlaze izumrli drevni narodi –
Umirem unaprijed, da obnovim njihovu slavu.
Molim se bez molitve: moj dah je molitva:
Istim ljestvama anđeli slaze, demoni uzlaze;
Da u svetom neznanju skončaju zemne staze
Za sutra najavljujem slavu nebeskih Carstava;
Preobražavam se u duševni internet ovog grada
I svi dvonošci dolaze mi da se ispovijede,
Dok trbuhozbore svoje pobjede i bijede
Virus ‘Narcis & Eho’ vreba između zagrada.
I ko da prvi put gledam taj horizont bez horizonta
Poput Jasonove golubice iz čeljusti Helesponta;
U tišini je talog onog posljednjeg jao:
“Mesija će doći, ali ja nisam došao.”
BUDUĆA PINKOVA ZVEZDA
Baš je dala ovih dana
Da joj šnajder suknju suzi
Kad prolazi kraj kafana
Da zvižduću njenoj guzi.
Vole njene crne tange
Sve barabe i bitange,
Vajaju od njene guze
Gibraltarske moreuze.
Sve nahije i okruzi,
Pokrajine i sojuzi,
Svi brlozi i bircuzi
Pričaće o njenoj guzi.
Taj što kruni kukuruze
I onaj što koze muze
Kad se nađu za pauze
Uzdišu zbog njene guze.
Slikala se u Raguzi
Na žalu u mokroj bluzi,
Svak dobije po zasluzi
A ona će prema guzi.
Povedi je na svoj kruzer,
Nisi valjda neki (b)luzer;
Budi dobar njenoj guzi
Inače se nadaj ćuzi.
13,683 total views, 2 views today
