Adnan Žetica – izbor od šest pjesama

zetica

Foto: Amer Tikveša

Krš

Od malih nogu učili su djecu da se boje krša,

korili su nas da ne bismo po njemu prolili bilo šta

što liči na otrov.

 

Ters – ništa u sebi ne zadržava, pa otrov može doći do vode

koju pijemo i svi da se otrujemo.

 

Igrajući se na raspustu iza kuća našli smo pećinu u kršu.

Troje malih mačića u nju ubacili te osluškivali njihov mjauk.

Drvodjelja ga čû

kad mačići izađoše 10 metara dalje od pećine.

Ispred njegovih nogu.

 

Dobih degenek s pričom:

danas mačiće, sutra ću ljude u pećine bacati,

a oni će na onom svijetu pred njega izlaziti

i njemu

(m)jaukati.

 

Lunch-paket

 

Žena s djetetom u naramku

iz ruku mi ote lunch-paket

te gurnu s ceste u rupu,

avionskom bombom kopanu.

Laktove i koljena zgulih.

Rekoše drvodjelji da ne zamjera,

čak ni dijete u naramku nije njeno,

uzme tuđe, pronosa, pa vrati.

Svi su joj pobijeni – troje djece i muž.

Zatekli ih u pljevidbi vinograda,

krv prskala kao

modra galica po trstovima.

 

Koje li je boje grožđe bilo u njihovom vinogradu

te jeseni?

 

 

Kec

 

1.

a2 + b2 = c2

ili kvadrat nad hipotenuzom jednak je zbiru kvadrata

nad obje katete,

6672 km dužina je Nila, Maglić 2396 metara,

Neretva izvire ispod Jabuke, duga 230 km – pisalo je

na svijetlom dijelu pantalona sašivenih od maskirnog krila.

Na dan pismenih provjera

dođe Tesla u našu podrumsku učionicu,

zahrza agregator i prevara zasvijetli.

3.

Majka zabrani izlaske napolje deset dana,

zbrajajući u kaznu samo dane

kad granate nisu padale.

 

Iks-Oks

 

Ispred velike ladanjske kuće

Joel Schumaher, lica ukrašenog mišinim brkovima,

slikao se sa suprugom i dvoje djece.

Na poleđini fotografije napisao je

da ne vjeruje u Boga i da mu nije važno

dijete koje nacionalnosti će dobiti njegov paket.

 

Tražio je zauzvrat porodičnu fotografiju,

ako imamo ijednu.

 

Fotoaparat poznajemo,

ali rat je, pa baterija nemamo

i zato poslah staru porodičnu sliku

s proslave Prvog maja.

 

Na poleđini još kratko uputstvo dodah:

Ranjeni su kružićem označeni,

a oni koji nisu preživjeli

slovom X

su prekriženi.

 

Prije i poslije

1.

Igrali smo ta-ta.

Sva djeca željela su biti partizani

osim dječaka čiji je otac radio u Njemačkoj.

Partizani uvijek ubijaju Švabe –

sveto pravilo iz filmova koje se štovalo,

pa je dječak većinu vremena ležao na zemlji

glumeći mrtvaca.

Pred rat otiđe ocu.

2.

Na poklopcu čatrnje nije bilo katanca,

ali nikad ga nismo otvarali

da nas bukača ne bi ujela

i kojot nikad nije uhvatio pticu trkačicu.

3.

Dva milona dolara ponudio je čovjek

da kojot uhvati pticu trkačicu.

To je mogao uraditi samo onaj koji bi

i bukaču iz mraka čatrnje oslobodio,

što bi pio kahvu bez straha da će mu rep narasti.

Dječak koji je bio Švabo

poslije rata se vratio iz Njemačke

u novom autu

i svi su partizani poželjeli biti Nijemci.

 

 

Folklor zavičaja

More je bilo Drvenik.

Autobus je bio plav.

Auto je bilo Zastava.

Freza je bila Agria.

Cigareta je bila jedna od rijeka.

Rakija je bila loza.

Rak je bio gluho bilo.

Tene za loptu bile su šangajke.

Lopta je bila crno-bijela.

Fudbal je bio Velež.

Fudbaler je bio devetka.

Tops je bio Agrokomercov.

Sok je bio kenijada.

Frižider je bio Obodin.

Televizor je bio Iskra.

Fasada je bila bijela.

Šibica je bila Dolac.

Milicajac je uvijek bio u pravu

i učitelj je uvijek bio u pravu.

Samo Boga je

i bilo

i nije bilo.

 

 

 

 

 13,684 total views,  5 views today

Komentariši