Holandski božur

Ne moraš ići daleko
– na odmor, plažu, planinu – da svjedok si čudu.
Ona se dešavaju tu,
svuda oko nas.

Jutros, u šetnji,
recimo,
klecav i zamišljen,
nisi na ulici zgazio
nijednog jedinog puža.

A pun ih pločnik,
onako tusti i smeđi,
k’o rđavi, čudni,
duguljasti novčići
pletu ti se pod nogama.

Ni na sluzavi,
srebrnkast trag,
stopalom im nisi stao!

A pri povratku,
na mlakom suncu,
u vrtu nikao novi cvijet,
holandski božur,
ofarban bojom
tamnog,
ljubičastog neba.

I šta da tražiš više,
i ljepše
od tog čuda,
života?

Goran Sarić

 265 total views,  4 views today

Komentariši