Goran Sarić: Eho tuđeg bola (izbor iz zbirke u pripremi)

Goran Sarić

Eho tuđeg bola

(izbor)

Ana Četiri Pištolja

 Jugo.
Još je siječanj,
a, 
tu i tamo,
cvjetaju pupovi.

S protezom,
izbjegavam skliskost opalog lišća,
jame betonskih ploča, ulegnutih,
oštre okuke i zavoje – 
- nije ovaj brod za preko oceana!

Nekako dotutam do ugla, 
a poslije,
dugo, 
zurim u praznu ulicu.

Susjeda prekoputa,
odlučna, muškobanjasta -,
prava Ana Četiri Pištolja! –
(virim kroz prozor),
gleda vijesti.
Ja, maločas,
gledao svoje.

Svako u tom makondu
gleda svoje stanice.
I niko nikom do kraja 
ne vjeruje.

Opštimo raznim istinama,
a inače se odlično slažemo. 

Sumatra

Na stazi, zurim u zubato sunce.
Zimski zrak izoštrava oblike:
ugao kuće,
breza i kruškica u vrtu,
komšijini čempresi na nemjestu,
crvenim kockicama popločana ulica… 

Odjednom iza ugla
istrči djevojčica,
i počne da broji:
“Één, twee, drie, vier, vijf –
- ik kom eraan…”

Kenjac bio, ko se nije skrio, 
govorili smo mi, djeca,
igrajući žmire,

Valjda tako i danas zbore,
k’o ovo zlato ovdje,
neka nova djeca,
spajajuć’ tako, 
i ne znajuć’, 
pred mojim uhom i okom napetim,
dvije obale.

Dva kraja toliko različnog,
a, u suštini, 
po svemu 
istog 
svijeta. 

Luzer iz Nazareta

S desne strane prsa,
malo niže srca,
tanki modri ožiljak.
Opet me bòli.

Sve je više stigmi
na mome tijelu.

Sve više,
sam sebi,
ličim na onog luzera
iz Nazareta.

Goran Sarić

View Profile

 2,879 total views,  3 views today