U okviru programa „Književni razgovori“, PEN Centar u BiH je 30. juna, sa početkom u 18.00 časova, organizirao online književno veče (Zoom i Facebook Live) sa Sinanom Gudževićem, književnikom, prevodiocem i filologom. Voditelji večeri su ovaj put bili književnici Marko Vešović i Asmir Kujović.
Kao i nebrojeno puta ranije, kada je imao priliku da govori o književnosti i životu s drugim književnicima, Marko Vešović je učinio razgovor sa Sinanom Gudževićem nesvakidašnjim u najboljem smislu te riječi, a književnu večer pretvorio u intimnu razmjenu sjećanja, svjež i nostalgičan dijalog o kratkoj prozi, ali i značaju koji priča i književnost općenito imaju. Razgovor između Vešovića i Gudževića u mnogome je podsjetio na pozne razgovore umjetnika u jednoj od mitskih zadimljenih kavana, razgovore u kojima se pred druge podastiru najličnije misli i u kojima se zaista izgovara ono što je nekome na umu.
U svom uvodu Vešović je (sa lažnom skromnošću) i rekao da „ovakve stvari (književne razgovore i večeri) više ne radim kako se ne bih brukao, jer mi je brža riječ od pameti, no o Sinanu Gudževiću naprosto moram jer nema čovjeka kojeg bolje poznajem, i koji je istovremeno izvanredan pisac, moj osobnik“.
Dok je govorio o vlastitom pisanju, o pisanju drugih, ostalo je potvrđeno da je Sinan Gudžević pisac svijeta jer je putnik, istinski pripovjedač, ali i istovremeno zaljubljenik u vlastiti kraj i jezik, zaljubljenik iskustva, osobnog i njegovih savremenika. Ovo je najbolje ilustrirano pomnim razgovorom o Sinanovom pripovijedanju i njemu kao „čuvaru“ priča, o njegovim verzijama priča koje je čuo, slušao ili doživio. Osobito su tijekom razgovora istaknute anegdotalne, lične pripovijesti o majci Brane Petrovića, pčelarki koja pohađa analfabetski natječaj, ženi koja se vraća u školske klupe zajedno sa sinom, i koja ima sve petice osim iz vladanja, o fotografu koji je uhvatio rijetku sliku u kojoj Tito grli Jovanku, o duhu jednog proteklog vremena kada nije bilo instant fotografija koje bi u svakom trenutku mogle ovjekovječiti ono što je doživljeno i što je čovječno, prepoznatljivo svima. Mogla je to samo priča.
Vešović je prozvao Sinana Gudževića najvažnijim Sandžaklijom, „usprkos znanju, latinskog i njemačkog“ , nazvao ga, naočigled svih, pravim pjesnikom i književnikom. I više od toga, Sinan je za njega bio, i još uvijek je, čovjek koji je dvadeset četiri sata svoj život živio kao pjesnik.
Ervin Mujabašić
Snimak književne večeri dostupan je na Facebook stranici P.E.N. Centra u BiH, na linku: https://fb.watch/6tI34oe7bL/
3,644 total views, 2 views today
