Aleksandra Čvorović: Sedma kapija

KAKO SAM OTJERALA BRATA NA KRAJ SVIJETA

 Imam jednog brata kojeg sam otjerala
 on je šarmantan, plav i pametan čovjek
 ta savršenost potkrepljivala je moje odbacivanje
 Bilo je nemoguće da ga prihvatim
 Kada se on rodio prestala sam da postojim
 prosto sam izblijedjela i postala nevidljiva
 a bila sam tako sićušna i željna ljubavi
 Činilo se da neću opstati ako me zaborave
 Ništa nije pomoglo što sam majci lupila šamar
 kada je donijela tu rumenu bebu kući
 a šamar jednoipogodišnjakinje ima težinu
 Nije pomoglo što sam se ocu kačila za koljena
 jer ništa drugo nisam mogla da dohvatim
 Samo bi me otresao i produžio dalje
 Djed  i baba su ga naprosto obožavali
 jer muški su dobri za ratove i nastavak loze
 Čak mu je i ime bilo isto kao moje
 Bio je miljenik sviju osim mene 
 Teško je biti tu kad nekog drugog vole
 Nikom nisam bila bitna kao njemu
 Zato sam ga progonila i odbacivala
 Silna su bila moja nastojanja da ga ocrnim
 Smišljala sam nepodopštine i nestašluke
 na koje je pristajao nadajući se da će me pridobiti
 Bezbroj konstrukcija da on ispadne loš a ja dobra
 Uzaludna nada da će me primijetiti i zagrliti
 Nisu mi pomogle batine koje je popio
 Bio je sladak mali nevaljalac
 a ja sam i dalje bila nevidljiva za sve njih
 Nisam im ništa mogla zato sam progonila njega
 Odavno nisu moji heroji ti ljudi koji polako odlaze
 Više nije ni važno šta misle ni da li me vole
 Dobila sam mnogo više pažnje nego što sam tražila
 Drugi ljudi su me voljeli do rubova moje smrti
 Sada patim što nemam tog savršenog brata
 kojeg sam otjerala na kraj svijeta od sebe
 Sve naše uskraćenosti suočavaju nas sa istinom
 Htjela sam da me vole bez obzira na brata
 Htio je da ga volim bez obzira na ljubomoru 

PISMO BIVŠEM PRIJATELJU

 Želim ti mir prijatelju moj
 Mir koji prevazilazi svaki um
 dostiže zvijezde i razliva se po svijetu
 Želim ti izmirenje sa svim 
 glasovima koje nosiš u sebi
 putevima koje ukrštaš sa drugima
 sa stvarnim i umišljenim neprijateljima
 Želim ti prostranu dušu
 u kojoj stanuju djeca naših prostora
 Djeca su duša svijeta i najbolji 
 učitelji velikodušnosti
 Želim ti hrabrost  prijatelju moj
 jer samo hrabar čovjek
 usudi se nositi baklju plemenitosti
 Neka tvoja riječ bude jasna
 prisnost najdraži izbor
 a samilost način da osvojiš srca
 Nemoj me zaboraviti prijatelju moj
 budi bolji čovjek nego što sam ja 

NEDOHVATNOST VILE

 Iščekujem hoće li je noć opet prizvati
 da kucne na vrata u snotkanoj haljini
 da vjeruje kako još moje vrline
 na vagi pravednosti pretežu manjke
  
 Odabrana izopštenost me održava živim
 Ošamutila me kreacija stvarnosti
 jer se fantazija ovoplotila kroz nju
 živo-izmaštana  ljekovita utjeha 
 slutim iz daljine pruža mi  ruke
 tonem u nedohvatnost opsjene
  
 Oprašujući noć tihujem jedva dišem
 da je ne otjeram bezdanskim urlikom
 da je ne uznemirim neutaživom glađu
 Nerazumljiv sebi beskoristan svijetu
 zatočen snatrim uobličavam legende
  
 Zemlja se opet nezaustavljivo kreće
 Šapuću iskre u granama lišću
 Sova me podsjeća na njeno vrijeme
 kad maglovite ruže pletu praskozorje
 Vuci urlikom zatežu mreže mjeseca
 A ja zahvaćen vrtlogom samoće
 hvatam prisanjanu prikazu 
  
 Ne znam koliko se vidi na površini
 iskrada se iz romantičnih fragmenata 
 te zemlje nepristupačne za vučije ljude
  
 Prognao sam je iz glečerskih vrleti 
 protjerao iz mojih plamenih pustara
 Pokoren obezvrijeđenim srcem 
 počinjem ga moliti da je vrati 

GOSPODIN S. JE POGREBNIK

 Gospodin S. nosi elegantno crno odijelo
 skriva duge prste u kožnim rukavicama
 Poznaje virtuoznost smrti u svim formama
 On radi posao od neprocjenjivog značaja
 Smatra da nije važno koje je zanimanje
 ako ga radiš na najbolji mogući način
  
 Gospodin S. nije postao otac ni suprug
 Ali mnogi su se oslonili na njegovo rame
 kamen temeljac na vjetrometini smrti
 Razmišljao je o sebi kao otpravniku
 crnog voza u koji svi jednom ulaze
 a on im maše sa poslednjeg perona
  
 Sve što je malo ne znači da nije veliko
 sve što je ovdje trajalo ima suštinu
 postojanje daje čar prekinutoj mladosti 
 vrijedno je i posebno čak  i kratko djetinjstvo
 Neko mora pružiti ruku izbezumljenima
 neko mora  usmjeriti  barku  ka svijetu mrtvih
 Smatra  da je vrlo važno odati počast
 svakoj duši koja je plovila ovim svijetom
 jer nije lako čovjek postati i toliko opstati 
  
 Zemaljsko iskustvo je neprocjenjivo
 bez obzira na utrošeno vrijeme 
 bez obzira na stvari koje su radili
 svi su delikatni i bitni gospodinu S.
 Hipnotizeri ne mogu da hipnotišu smrt
 Provalnici ne mogu ukrasti vrijeme
 ljekari ga ne mogu presaditi
  
 Gospodin S. je pogrebnik finih manira
 Svakome je  perfektna oprema
 bezvremeno zahvalan što ih baš on 
 kao otac, uspavane u zemlju vraća 

SEDMA KAPIJA

 Šapuće dijete
 Iz malog ogledala
 Moraš požuriti 
 Život je igra
 Ne pada tama prije vremena
 Budi nestvarna kao san
 I svi će te pamtiti
  
 Ne znam gdje sam bila
 Ne znam jesam li sad
 U formu se uliva ljubav
 Sa nekim uplićem ruke
 Vedrina je postala kiša
 Strahovi nas vezuju za prošlost
 U meni nema ništa kažem
  
 Neki putevi me traže
 Neki me zaobilaze i brišu se sami
 Otvaram korice velike knjige
 Blista  moja treća kapija
 Moj svijet je nacrtan govorim
 Lutki na prozoru
  
 Dug je put kćeri moja
 Središte žene je knjiga života
 Podvuci svoje misli
 Nedostaju mnoga slova
 Poželi lijepo putovanje
  
 Prijatelji slušaju pticu
 Ne shvatam kako mi je uzela glas
 Ovo je moja igraonica
 Ja određujem pravila
 Neću da budem crna
  
 Pitao je: Ko si ti?
 A mislila sam da nikad neće
 Prošle su godine tišine
 Ponovo dišem
 Svijeća je gladna
 Guta riječi, pjesmu i tri slike
  
 Zastajem na sedmoj kapiji
 Ne znam koga sam srela ni koga nisam
 Svi su me voljeli na svoj način
 Dobacuje mi kamen u prolazu
 Kad dođe vrijeme 
 ja ću ti pričati priče 

Aleksandra Čvorović, rođena 10. februara 1976. u Banjoj Luci. Završila je srpski jezik i književnost u istom gradu. Magistrirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na odsjeku za bibliotekarstvo i informatiku. Takođe je završila edukaciju za savjetodavnog terapeuta transakcione analize. Radila je kao urednik, saradnik i član redakcija mnogobrojnih književnih časopisa. Učesnik je književnih večeri i festivala u regionu i Evropi. Član je više književnih udruženja. Radi kao viši bibliotekar u Dječijoj biblioteci NUBRS. Vodi radionice kreativnog pisanja, te dramske, edukativne i savjetodavne radionice za djecu. Prevođena je na više evropskih jezika u okviru antologija i časopisa, a bajka „Pjesnik iz Neznangrada“ objavljena je na engleskom kao elektronska knjiga (The Poet from Unknowntown“ Style Writes Now 2017.). Objavila je sedam knjiga, tri knjige poezije: „Šapat glinenih divova“ (2000.), „Cvijet na kapiji sna“ (2007.), „Nadrastanje“ (2013.); dvije knjige proze: „Anđeo pod krevetom“ (2002.), „Monolog u šolji kafe“ (2006.); dvije knjige za djecu: „Čarobna ruža“ (2014.) i „Ukrala me Šumbaba!“ (2018.). Poezija i proza joj je višestruko nagrađivana (Nagrada Glasa Srpske „Ljupko Račić“ za najbolju prvu knjigu, najbolja knjiga priča na Gradačačkim književnim susretima, nagrada „Slovo Podgrmeča“, nagrada za dječiju knjigu „Stanko Rakita“…).

 4,590 total views,  6 views today

Komentariši