U izdanju Hrvatskog filozofskog društva, a u biblioteci Filozofska istraživanja izašla je dvadeset i peta knjiga Predraga Fincija Što se sviđa svima: komentari uz Kantovo shvaćanje umjetnosti (Zagreb, 2019.).
Knjiga Što se sviđa svima podijeljena je u sedam poglavlja. Nakon uvodne bilješke o Kantovoj biografiji slijede: I. Što je Kantova Kritika moći suđenja, II. Osnovni pojmovi Kritike moći suđenja, III. Uzvišeno, IV. Umjetnost po Kantu, V. Odnos estetičkog i teleologijskog, VI. Stvarnost i autonomija i VII. Je li moguće „objektivno vrijedno”?
U sažetku na kraju knjige Predrag Finci piše: Kantova Kritika moći suđenja je temeljna knjiga cjelokupne filozofije umjetnosti i estetike. Subjekt je u središtu Kantovih razmišljanja o estetskom. U svojim djelima, a posebno u Kritici moći suđenja, ovaj veliki filozof je pokazao mogućnosti moći suđenja, kao i granice subjektivnog suda i subjektivizma. U podrobnoj analizi svih aspekata Kantove „treće Kritike” nastojao sam pokazati kako bi se baš polazeći od Kantovog subjektivnog suda ukusa moglo započeti promišljanje o tome što je umjetničko djelo po sebi samom. „Estetički „objektivizam“ koji zastupam podrazumijeva uvid u cjelinu fenomena, uvid u povijesni i društveni status djela, kao i znanje o postojećim shvaćanjima umjetnosti, što omogućava usporedbu i analizu različitih djela, situiranje analiziranog djela u „svijet umjetnosti“ i kritički odnos prema dojmu kao „sudu“, dakle kritički odnos prema subjektivizmu i vlastitom iskustvu djela. Ovakav objektivizam ne odbacuje psihološke, emocionalne razloge dopadanja, jer ima u vidu da je umjetnost najprije užitak i stvar osobnog afiniteta, premda jasno ukazuje da je u takvim „sudovima“ najprije riječ o osobi koja sudi i njenim osobnim razlozima, koji je čine sklonoj prema određenom djelu, a ne o samom djelu. Nasuprot subjektivnoj impresiji o djelu, objektivizam polazi od refleksije i analize i nastoji biti znanje o djelu. U prvom slučaju subjekt govori što je djelo njemu (ili: što je djelo u njemu), u drugom se nastoji pokazati što je djelo po sebi (ili: što je djelo u sebi samom). U prvom slučaju akcent je na stavu subjekta o djelu, u drugom na stavu o djelu. Ovaj drugi pripada hermeneutici i znanju o djelu. Što je put da se o djelu govori na osnovu djela samog.” A upravo tako od subjektivnog suda i osobnog dojma subjekt može doći do shvaćanja istinske prirode samog djela, do znanja o tome što djelo „objektivno”, po sebi samom jest. Umjetničko djelo naravno ne bi bilo ono što jest bez subjekta koji djelo stvara i percipira, ali ni bez svojih vlastitih, unutarnjih svojstava, na osnovu kojih djelo jest djelo.
Recenzenti knjige su bili profesori Mile Babić sa Franjevačke teologije i Goran Sunajko sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
6,416 total views, 2 views today
