NARANČASTA BAJKA
Tri zime je do proljeća
do jeseni
ljeta četiri
svatko
sabire svoje daljine
svatko
svojoj nadjeva ime
još je dobro
dok se može
sabrati
i imenovati
ja ostadoh
bez;
imena,
naziva,
zaziva
proseći ljeto.
Još
tri su zime do proljeća,
tri vječnosti
do tebe
a ja ko Lazar
skupljam mrvice
ispod stolova ljeta
da napitam mrave
dok u koloni
vuku
narančastu bajku sreće.
I neće biti ništa drugo
neće ni ništa treće,
ako bude sreće
biti će
još
…tri zime do proljeća!
ZATVORI PROZORE
Ako ne dođem večeras,
a vjerojatno hoću.
Zatvori za sobom
prozore
da kiše ne potope
našu tajnu arku,
sljepljenu od kristala noći.
Ako ne dođem ujutro,
a vjerovatno hoću
neka tvoje
oči
upiju i za me
ostatke čežnji
rasutih po podu.
Vjerojatno hoću
ali ako ne dođem
zalij suncokrete
da se jutra
imaju gdje buditi.
I nemoj mi suditi
ako ne dođem
i navijestim tako
kraj epohe
naših tajnih susreta
na prizidama jave.
Netko mora
ovu
priču
kraju privesti
i dati srcu počinka.
Dovoljno hrabra
ipak
ujutro neću doći.
Suza će ti obznaniti
kraj jednog sna
što se predugo po
nama zvao.
…i nije mi žao,
nije mi više ni stalo,
umorna od ove bajke,
budna isplovljavam
u nova mora.
Skoro će zora
…zatvori prozore!
NE TRAŽI ME U PROLJEĆU
Ne čitaj mi pjesme u proljeće.
Nisu još dozrele.
Još soka u njima nema.
Ni na ljeto ih ne čitaj,
zarezi su još zeleni,
uskličnici spremni za san.
U jesen pohodi moje stihove
poberi sa njih plodove,
što se poput žitnica zlate.
Pisani su za te
jedne hladne zime,
dok je Veljača
na mojim usnama
budila tvoje ime.
Ne traži me u proljeću
dok te čekam napovir zime,
šapćući ti u poemama ime.
Zlatnom paletom jeseni
bojeći naša sunca
dok se oko srca
nove pjesme pletu
…tvoreći krunu sna!
Ne traži me u proljeću.
VRIJEME I LjUDI
Ne pitaj me kamo sam
skrila korake od jučer,
u kojima me bilo više
no,što će me ikad biti.
Ni sniti umijeti neću,
sreću što u njima skrih.
Ne slutiš,
da dok me gledaš
ima me i NI.
Jer, ja jesam
samo u koracima od jučer.
I dok me grliš, ne slutiš
da ti ruka dotiče obrise od sjena.
Dok me ljubiš,
mene ustvari nema.
Nisam ni žena,
bez
KORAKA od jučer.
Ni sniti više umijeti neću,
SREĆU
što je u njima skrih!
ZNAMEN
Noćas
nakon pjesničke straže
napisat ću ti pjesmu
Hoću
Vjeruj mi na riječ
Suzom ne isplakanom
ti se kunem
napisat ću poemu
nahraniti je
toplim komadom kruha
i šakom soli
da ne umre gladna
dok je čitati budeš
rijekama ti se kunem
napisat ću ti stih
duži
od 1001 noći
Odmah po završetku
pjesničke straže
još zavidila
vjeruj mi na riječ
napisat ću ti stih
postojaniji od svih.
Znamenovat
ću ga tvojim imenom
nek svak zna
koga pjesmom voljeh!
5,799 total views, 1 views today
