Poezija Sanijele Matković

 

AGNI

Augustovska noć

autoportret čežnje

bura na Braču

noćni cvrčak

i zapisi u visini zvijezda.

 

U činu sputanih ruku

drhtali smo u parku s pet stabala,

osluškujući

dozrijevanje ljepote

u djevičanskim rukama

u kojima stajaše kovčežić s biserjem.

 

Agni,

vikala je duša u prašini

u satu kasnih spoznaja,

 

…dok je igračka vjetrova

svirala

augustovsku grotesku!

 

 

 

POZNATA NEZNANKA U ZRCALU

Susretnuti u ispovijesti krinolina;

samotna ljubav

i prosjak što ište za jutarnjom rosom.

 

Feljton „malih novina“

poškropljen znatiželjom.

Epitaf bez trofeja.

 

 

U ehu grčkog dijaloga.

U fus noti stare pjesme

začela se

metarmofoza pjesnika;

poslanica zaborava

oslikana pejzažom daljina

 

Dvije umorne petrolejke

radost vidika.

prkos i noturno

klečahu

u grobu istopljenih bajadera.

 

Ovo nije običan zapis.

Ovo je sramežljiva misao

iznikla u tajanstvenom vrtu ruža.

 

Labud,

Prosjak,

i

Pravda

u plejadi čarobne frule.

 

 

ISPIJAJUĆ ZVIJEZDE

U noći uštapa

kiša  je  gruvala,

kao da pada posljednji put.

 

Dok smo ispijali zvijezde,

sanduci starog vina poslužili su kao stol našim poluistinama.

 

Leptiri su jahali vjeverice…

 

Sve se odalo bijegu,

napovir praskozorja,

u kojem jedno drugom darovasmo suze!

 

 6,911 total views,  2 views today

Komentariši