Piše: Goran Sarić
Stvari ne stoje dobro sa novim izbjeglicama u Holandiji. Nepripremljenost, neorganizovanost organa na svim nivoima, slaba koordinacija prihvata – ovo su samo neki od elemenata koji doprinose utisku skoro-pa-totalne konfuzije.
Što se tiče nepripremljenosti, ona me podsjeća na onaj prastari vic s temom iz staljinizma. Ono kad su odveli jednog, pa drugog, pa trećeg komšiju, a tip smjerno šutio, misleći: “Neće mene. Ja nisam ništa skrivio!”
A kad su jedne noći došli (i) po njega, i u pidžami i papučama ga poveli tamo odakle se teško vraća – otac na službenom putu – tišina, muk. Nikoga da se pobuni.
Doista, kako neko uopšte može biti iznenađen ovakvim razvojem situacije? Kriza na Bliskom istoku traje već decenijama, a ovdje, u komforu evropskog sjevera, niko ni da se “počeše po guzici”. Jeste, podupiralo se “kauboje” u tamošnjem nasilnom zavođenju demosratije, poslala koja šačica vojnika-instruktora i par zrakomlata za izviđanje … Ali, sve u svemu, “to nisu bili naši ratovi”. Jer, oni se danas vode na rubovima “uljuđenog svijeta”.
I tek kad je lavina nesretnika krenula put naših obala, pa preko skoro cijelog kontinenta, nakon bezbroj brtvi i prepreka nam pokucala na vrata – stani, bogati! Nismo se tako dogovorili.
Otud valjda ta vražja “nepripremljenost”.
Nismo se mi ništa dogovorili, dragi moji holandezići. Vi ste samo, u grubim crtama, apostrofirajući ono malo pravih ljevičara i globalista, slijedili staru matricu moćnog prekomorskog saveznika koji nas sve, uvjeren da je uvijek u pravu, polako, ali sigurno vodi u propast.
Što je još gore, i same izbjeglice dolijevaju ulje na vatru. Svako malo izbijaju masovne tuče u azilantskim centrima. Policija ima pune ruke posla. U nastojanju da preduprijede nasilje, upravnici centara sve glasnije zagovaraju razdvajanje izbjeglica na etničkoj i religioznoj osnovi! To dovoljno govori o ozbiljnosti i opsegu problema.
Ne sumnjam da (i) među novim izbjeglicama ima jedan broj avanturista, lopova i mangupa svih fela. Uostalom, bilo ih je i među nama, ex-Jugovićima, početkom devedesetih, kad smo, bježeći od belaja, u velikom broju pohrlili u socijalno i sigurnosno “toplije” krajeve.
Sjećam se, tako, jedne grupe prilično mladih, nasvespremnih Crnogoraca od kojih si u našem azilantskom centru za male pare mogao “naručiti” sve što ti treba: patike, trenerku, videorekorder, pa čak i – mladu žensku! A svi oni su, da bi došli do “papira”, vlastima odlučno tvrdili da su bosanske izbjeglice! Samo što niko od nas koji smo kužili o čemu se radi nije imao srca, ili muda, da ih prijavi. “Što bih ja, kad ima drugih…”
Ali ovo sad: doći preko sedam mora i sedam gora, rizikovati život i sve što imaš da bi odmah počeo praviti probleme? Tući se, i to zbog različitosti?
Da budem iskren, takve bih ja, ako ih već, zbog rata kod kuće, odmah ne možeš vratiti, pribilježio i odmah nakon smirivanja stanja poslao tamo odakle su došli. Razdvojiti žito od kukolja…
Hmmm, “nakon smirivanja stanja”… Na to ćemo morati pričekati. To u ovakvom svijetu, s ovakvim političkim moćnicima, neće biti lako.
Evo, baš prije nekoliko dana u Njujorku su se, u nastojanju da ukrote zvijer zvanu ISIL, nakon dužeg vremena sastali Putin i Obama. Obojica održali govore u Generalnoj skupštini UN-a, pobrali manje-više mršave aplauze – Barak je govorio mnogo duže nego što je protokolom bilo predviđeno – i sjeli da se, kao, dogovaraju. A, zapravo, da se gledaju iza tamnih naočala i ponavljaju stare, otrcane stavove. Obama, naravno, o “demokratiji”, ubici-Asadu i potrebi njegovog smjenjivanja “čim se savlada ISIL”. Putin, sa svoje strane, o istom tom sirijskom predsjedniku kao “legitimnom vođi suverene zemlje”, čije bi svrgavanje izazvalo još mnogo veći haos i krvoproliće u Siriji. Podsjetio američkog kolegu na “smeće” koje su Ameri za sobom ostavili u Avganistanu, Iraku i Libiji, te na činjenicu da su upravo SAD, mlateći po Regiji kao slon surlom po staklari, same “porodile” “kalifat” i zlo proisteklo iz njegovog nastanka.
Moram reći da se, iako ni Putinovo “maslo nije za ramazana”, sa ovim njegovim tvrdnjama teško ne složiti.
I, naravno, kao i mnogi prethodni, i ovaj sraz dvojice moćnika završen je neodlučnim rezultatom, bez konkretnih dogovora. Dok se dvojica svađaju, dotle “kalifatlije”, s kamom u jednoj, a Kur’anom u drugoj ruci, i dalje tjeraju rijeke ljudi u bjekstvo, jad i nesreću.
Nešto poslije dvojice tvrdokornih “guzonja”, na pozornicu Generalne skupštine popeo se holandski kralj Wilem Aleksander. On je tamo održao po mnogo čemu neobičan govor. Krajnje je, naime, neuobičajeno da osoba koja, zapravo, nema nikakvu stvarnu moć i vlast u svojoj zemlji, pozornicu Generalne skupštine UN-a iskoristi za pokušaj ostvarenja jasnog i konkretnog političkog cilja.
A stvar je, zapravo, dosta jednostavna. Ulog je (rotirajuće) mjesto Holandije u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Ta im se “stolica” klima još otkad je Den Haag odbio “prijateljsku sugestiju” Amerike da primi dvojicu zatvorenika iz Gvantanamo Beja. Za to mjesto u Savjetu bezbjednosti u periodu 2017-2018. godine dolaze u obzir dvije evropske države. Pošto su se već kandidovale Švedska i Italija, bez američke podrške – mrka kapa, zla prilika. Zato je u pomoć priskočio kralj lično, nadajući se da će svojim govorom, ali i vezama i uticajima, mnoge ubijediti u “holandsku stvar”.
Došao, govorio, i – imao peh. Naime, zbog dužine Obaminog govora, ovaj njegov je pao baš u vrijeme pauze. Tada se inače govorancije prekidaju, ali ovoga puta, zbog gusnute satnice, nije bilo tako. Velika sala, blago rečeno, “mršavo” popunjena. Mnogi važni akteri na ručku. Ali dobro, kako kaže ona izreka: “I u praznom stadionu se može postići gol.”
Govorio je, tako, naš Wilem poletno o Ujedinjenim nacijama, potrebi većeg uključivanja Afrike u procese odlučivanja, energetskim izvorima, izgovorio slogan koji bi Holandiji trebao da donese toliko željeno mjesto u Savjetu bezbjednosti: “Mi žarko želimo da budemo vaš partner u miru, pravednosti i razvoju svijeta.”
Izrazio veliku zabrinutost požarom izbjegličke krize.
Smo što, u tom trenutku, u sali nije bilo “glavnih i odgovornih” za gašenje tog “požara”. Ni Obame, ni Putina.
P.S.
Zadnja vijest: Rusija sinoć počela zračne napade na položaje ISIL-a u Siriji. Predstoji dogovor sa Amerikancima o koordiniranim napadima. I ko onda kaže da king speech nije imao efekta?
10,373 total views, 1 views today
