Prevodi i piše: Jasna Šamić
***
Parfois les absents sont là
Plus intensément là
Mêlant au dire humain
au rire humain
Ce fond de gravité
Que seuls
ils sauront conserver
Que seuls
ils sauront dissiper
Trop intensément là
Ils gardent silence encore
***
Entrer de plain-pied dans l’heure nocturne
L’heure du sommeil
l’heure de l’éveil
Dehors
Les saules ont séché leurs pleurs
Le bouleau s’est dévêtu
de sa laiteuse nostalgie
Au milieu du gazon, près des rocailles
Plus que le hibou vigilant
Un lys tient ouvert l’œil du mystère
Retenant pour longtemps
le furtif rayon qui passe.
(« À l’orient de tout » ; Œuvres poétiques, © Gallimard, 2005)
***
Un seul regard reprend tous les regards
Un seul mot libère tous les échos
Un seul geste rompt l’unique fièvre
Un seul geste rouvre toutes les veines
Nul sang n’est perdu nulle chair vaine
(« Le long d’un amour » ; © Arfuyen, 2003)
Prevodi
***
Ponekad su odsutni i dalje tu,
još intenzivnije,
spajajuć ljudsku riječ
ljudski smijeh
s dubinom gravitacije
koju će samo oni
znati sačuvati,
koju će samo oni
znati raspršiti,
previše prisutni –
odsutni još uvijek čuvaju tišinu.
***
Zakoračiti ravno u noćne sate,
u sate sanja,
u sate budnosti.
Napolju,
vrbe su osušile svoje suze,
breza je sa sebe svukla
mliječnu nostalgiju,
usred travnjaka, kraj kamenjara.
Više od budne sove,
jedan ljiljan drži otvoreno oko tajne,
i zadržava dugo
neuhvatljivi zrak koji promiče.
(„Na istoku svega“; Poezija, © Gallimard, 2005)
***
Jedan jedini pogled obuhvata sve poglede,
Jedna jedina riječ oslobađa sve odjeke,
Jedna jedina gesta prekida groznicu,
Jedna jedina gesta iznova otvara vene.
Nijedna krv nije izgubljena, nijedno tijelo uzaludno.
(„Duž ljubavi“; © Arfuyen, 2003)
FRANÇOIS CHENG , rođen 1929. u Nanchangu, u Kini, kineski je i francuski pjesnik i kaligraf, koji je stekao francusko državljanstvo 1971. godine. Potiče iz porodice naučnika i akademika — njegovi roditelji bili su među prvim stipendistima poslani u Sjedinjene Države. Srednjoškolsko obrazovanje je završio u Chongquingu 1945. Nakon perioda lutanja, upisao je Univerzitet u Nankinu.
Početkom 1948. godine, njegov otac, kao stručnjak za nauku o obrazovanju, učestvovao je u osnivanju UNESCO-a ; zahvaljujući tome, budući pjesnik dolazi u Francusku gdje se odmah posvećuje studiju francuskog jezika i književnosti. Međutim, morao je proći kroz prilično dugo razdoblje prilagođavanja, obilježeno osiromašenjem i samoćom, prije nego što je 1960. godine dobio stalno zaposlenje u Centru za kinesku lingvistiku (koji je kasnije postao Centar za lingvistička istraživanja istočne Azije pri Visokoj školi društvenih nauka). Paralelno sa svojim radom, posvetio se prevođenju velikih francuskih pjesnika na kineski i pisanju doktorske teze. Godine 1969. dobio je mjesto predavača na Univerzitetu Paris VII. Ubrzo nakon toga je stekao i francusko državljanstvo. Godine 1974. postao je docent, a potom profesor na Nacionalnom institutu jezika i orijentalnih civilizacija (INALCO), i dalje je prevodio francuske pjesnike na kineski i kineske na francuski, pisao eseje o kineskoj misli i estetici, kao i monografije posvećene kineskoj umjetnosti, uz zbirke pjesama, romane, izdavši i album vlastitih kaligrafija.
Dobitnik je više francuskih nagrada za književnost, pa i Velike nagrade Francofonije za cjelokupno djelo. Izabran je za člana Francuske akademije 2002. godine, a 2009. je unaprijeđen u oficira Legije časti.
(Izvor za ovakve podatke možemo naći na siteu Francuske akademije: www.academie-francaise.fr)
Ovaj pjesnik , koji odavno piše svoju poeziju samo na francuskom jeziku, uživa ogromnu popularnost u Francuskoj. Sve njegove zbirke poezije, počev od Enfin le royaume « izvukle su poeziju iz katakombi u kojima je u Francuskoj bila zapostavljena, od smrti Préverta i Aragona », piše jedan novinar u Figaru. François Cheng važi ne samo kao veliki pjesnik, nego i kao veliki mudrac, a u njegovim djelima, u kojima ipak dominira orijentalna mudrost, njegovi čitaoci nalaze spoj kineske i francuske poezije.
Poezija mu je pisana u slobodnom stihu, to nisu duge poeme, i kako sam već rekla, uvijek u njima ima refleksija o životu i svijetu koji nas okružuje, iako to nikad nije didaktička poezija. Mnogi će u njoj naći i liriku i nostalgiju lišenu patosa. Danas, kažu novinari, pjesnik gotovo ne napušta svoj dom, a ne tako davno, stanovnici četvrti Montparnasse, u kojoj živi, znali su ga zaustaviti na ulici i glasno mu se diviti. Treba takođe naglasiti da pjesnik Chang nije samo rijetko dobar i mudar pjesnik, nego izuetno simpatičan, neposredan čovjek, i nadasve humana osoba. Prije nekoliko dana, cijela Francuska je bila potresena ubistvom male jedanaestogodišnje djevojčice Louise, koju je nožem izreršetao, i to po vratu, jedan mladić iz njenog susjedstva, u jednom pariškom predgrađu. To se desilo usred dana. Mladić je navodno bio bijesan na igrice, inače strastven konzumator te zabave u kojoj, kažu, prednjače ubijanja. Mladić je nije ni silovao niti joj ukrao telefon, iako je navodno to želio u početku, nego je otišao krvav kod svoje djevojke i povjerio se da je nožem « izbo nekoga ». Ovo jezivo ubistvo nevine curice dirnulo je i François Chnega koji je napisao : Ti živiš u nama, Louise, nećeš umrijeti.
405 total views, 2 views today
