Stari most
On u glavnoj skici povezuje nebo i zemlju, u
Glavi mu kamena ležaljka s jedne na
Drugu stranu obale. Genijalan je samo u sultanovo
Ime, tek da se koraci ne moraju
vući kroz vodu. Za sobom je ostavio
Notes sa skicama i brisnuo, da bi zidari,
Klesari i soldatija mogli obavliti posao,
Da oni prime Sulejmanove udarce.
Gradnja je trajala duže od nalogodavca,
Preživjela potrese, povodnje i ratove.
Sve dok na nju nisu udarili Antini
nacionalistički potomci. Kameni blokovi
razbacani u vodi, kamen postaje drvo što vjesi i docnije
Hajrudinovim željeznim klještima opet
Posađen uzgor. Digitalizirana je glavna skica. Tek tad
se vidi koliko genijalna bješe ta prastara glava.
U kući derviša
Kuća se danas vrti skupa sa suncem, iako se
Možeš moliti i u sjenci dok zabavni park
Na obje obale vrti krugove užitka, a dobro
Popunjene brodice nestaju u proždrljivim ustima
Crnog krečnjačkog monstruma. Kroz otvorene
Prozore prolijeću golubovi, vrte se oko svoje ose,
sve dok ne postanu plesač u prokletim odijelima od perja
Koji oponaša uskrsnuće. Vrte se i vrte sa zvijezdama,
Sve do sjedinjenja sa svemirom. Graciozni
Derviš sjedi pred vrtima voljene, dramatična
Udaljenost govori više no njena blizina.
Susret sa vječnošću znači više
Od tjelesnog prisustva. Znoj pecka
Pod maramom. Ne znamo šta čekamo.
Svw dok nas ne počnu peći progutane suze,
kamen strpljenja* možda učini da nadođu.
*Turska bajka s dervišem u glavnoj ulozi.
Brod
To je mjesto koje omogućuje odlazak, da kao
marka označava krajolik. Brodovi, autobusi
i vlakovi nose ožiljke zauvijek prohujalih
dana sad kad se prašina slegla i krv
stvrdnula u koru. Crveni kapucineri prolaze
samo kroz maštu, sablja
naoštrena u pero za umakanje i kravata zavezana u
čast nemirne ljubavi na onome kojeg se vječno
čeka na raskošan obrok u pivnici.
Starci čuvaju stražu pored rijeke, oni
Još od ranije znaju za vrijeme u kojem nije bilo pošte
I teret bješe propuštan bez pitanja. Voda teče,
A pečati suvišni, sad broje istomišljenike,
sumnjivci mora proći kontrolu. Država je
premalena za patnju. Vlakovi voze po utvrđenim
redolijedima. Dvorana odiše nekadašnjom jugo atmosferom.
Jolies Heij
Jolies Heij je pjesnikinja i performanistca koja zaviruje u sve uglove društva. Bilo da se radi o e-biciklima, prostitutkama, o gradskim golubovima, marsovcima, šparogama ili starcima, ona sve umije izraziti u poeziji i sa strašću dočarati na pozornici. Njena debitantska zbirka “Lolita Said” inspirirana je budalama, pijanicama, ljubavnicima i ostalim izgubljenim ljudima.
1,598 total views, 2 views today