Flogerta Krypi: Pjesme

Albanska književnica sa njemačkom i engleskom adresom Flogerti Krypi tokom jula boravila je u Sarajevu u okviru TRADUKI književne rezidencije. U nastavku donosimo njene pjesme koje je za portal P.E.N Centra u BiH s engleskog prevela Ulvija Tanović

DOSELJENICI

Doseljenici nemaju domovinu

Stranci gdje su rođeni

Stranci gdje žive

Nejasno je gdje su odrasli

Prokleti gdje dišu.

Doseljenici nemaju domovinu

Njihove kosti nemaju gdje da počivaju

Niko ne čisti njihove grobove

Progutale ih paukove mreže,

Pa sad skupljaju krv koju niko ne prodaje.

Doseljenici nemaju jezika

Čak ni kad ih nekoliko tečno govore

Niko ih ne razumije

Niko ne dodiruje njihova ramena

Svi rođeni od iste zemlje

Pa ipak svi siročad.

Doseljenici nemaju doma

Čak ni kad mogu kupiti cijeli grad

Nigdje nisu prispjeli

S pasošem, ali bez države

Plaćamo porez na preživljavanje.

Doseljenici nemaju uspomene

U našim glavama samo ruševine

Hiljade priča o putovanjima

A još uvijek robovi svojih zatvora.

Poput mene, poput nas…


BERLIN

Berlin

Znaš li?

Umorna sam od svoje kože

Preteška je

Olupina prazna

Bez kostiju

Tek melodije suza

Koje niko ne svira

A kažu Berlin

Ja sam kriva

Jer pišem za sebe

A ne za druge.

Berlin

Znaš li?

Umorna sam

Da, da, ja

Duša koju poznaješ

Beskrajnoj priči došao je kraj

Jer ljudi Berlina gaze moje suze

Zato sam sama, ponovo

Kao i uvijek

Poznajem sebe

Šta će mi drugi?

Berlin

Znaš li?

Umorna sam

Jer ne vole kišu

Hoće da nosim kišobran

Bježe od nje

Ljudi među kapima prave dramu

Bez tebe Berlin

Bez mene

Bez nas.

Berlin, žao mi je

Bojim se da ovo pisanje

Što meni pripada

Tebe rastužuje

Ne znam kako da ti zacijelim rane

Zato idi

Molim te, idi

Prepusti me mojoj samoći

A moju samoću njenoj sjeni

Ne mogu biti čovjek Berlin

Ne mogu kriviti vlastitu sjenku.

Berlin

Znaš li?

Tako sam umorna…


ODLAZIM

I tako,

Odlazim…

Ostavljam ti posljednje uspomene

Na stranicama knjige

Koju nikad nisi otvorio.

Znam, vjeruj mi

Ljubav ostavlja ožiljke

Kad voliš nekoga koga ne možeš dotaći.

Žao mi je

Nemam riječi

Dah me izdaje

Nikad se više nećemo sresti

A…

Nikad ti nisam rekla za svoju ljubav

Kolika je velika

Koliko je ima…

I tako…

Odlazim

A neću ti ni nedostajati

Ja sam tek broj

Ili tužna pjesma koju nikad ne pročitaš

Nije važno

Sve će nestati

Kad ja odem.

Jesi li ikad razmišljao o meni?

Kao o nečemu više u svom srcu

Ili samo u rutini vremena

Ja sam ti omiljeni „misaoni trik“

Logička igra za koju si mislio

Da nema rok trajanja.

I tako,

Odlazim

Ostavljam posljednje riječi u ovoj pjesmi

Koju ćeš možda pročitati

Znam, strašno je

Kad te voli neko ko piše

Nikad ne možeš umrijeti

Ili je možda gubitak smisao života.

Ovo je zbogom

Zauvijek će trajati

Iz sna pretvorit ću se u noćnu moru

Jer na ovom svijetu

Ti možda možeš živjeti,

A da me ne gledaš svaki dan

Ali znam da će ti osmijeh prestati

Srce će ti se usporiti

Nisi me mogao voljeti

Ali nikad nisi htio da od tebe odem…

I tako,

Zbogom…

Ah, ostavila sam ti suze

U svakoj kapi kiše

U slučaju da poželiš dodirnuti moj osmijeh

Sad kad me više nema…

(s engleskog prevela Ulvija Tanović)


IMMIGRANTS

Immigrants have no homeland

Strangers where they were born

Strangers where they live

Unclear where they grew up

Rated where they breathe.

Immigrants have no homeland

Their bones have nowhere to rest

No one wipes their epitaphs

Swallowed under the spider nets,

They collect the blood that no one sells.

Immigrants have no language

Even they speak fluently a few

No one understands them

No one touches their shoulders

All born from one earth

And still orphaned as if they were heck.

Immigrants have no home

Even if they can buy a city

Everywhere are expelled

With a passport, but no state

We pay our survival taxes.

Immigrants have no memories

Our head holds only rubbles

A thousand travel stories

And still slaves to their own prison.

Like me, like us…


BERLIN

Berlin

Are you aware?

I am tired of my skin

It’s too heavy

The stature is empty

Without bones

They are melodies of tears

That no one plays

And they say Berlin

It’s my fault

Cause I write for me

Not for the others.

Berlin

Are you aware?

I am tired

Yes, yes, me

The soul that you know

The not ending story it came to an end

Because humans Berlin walk over my tears

That why I am alone, again

Like always

I know myself

Why do I need others?

Berlin

Are you aware?

I am tired

Cause they do not love the rain

They want me to use an umbrella

They run away from it

And humans play among them a theater

Without you Berlin

Without me

Without us.

Berlin, I am sorry

I am afraid that this writing

Which belongs to me

It makes you sad

I don’t know how to heal your wounds

So leave

Please, leave

Leave me into my loneliness

And my loneliness with its shadow

I cannot be a human Berlin

I cannot blame my own shadow.

Berlin

Are you aware?

I am so tired…

https://www.youtube.com/watch?v=aXzMosMJxEE&t=147s

Book Trail – Everything around nothing

https://www.youtube.com/watch?v=M-BJrVeZ7E0

I AM LEAVING

So,

I am leaving…

I left you my last memories

In the pages of the book

That you never opened.

I know, trust me

It’s scaring to be in love

With someone you can never touch.

I am sorry

I am speechless

My breath is fading now

We will never meet again

And…

I never told you about my love

How big it is

I mean how much…

So…

I am leaving

And you will not even miss me

I am just a number

Or a sad poem that you never read

It’s not important

Everything will be vanished

When I am gone.

Have you ever thought of me?

As something more in your heart

Or just in the routine of time

I am your favorite “trick mind”

A logical game, which you thought

It does not have a deadline.

So,

I am leaving

I left my last words in this poem

Which maybe you will read

I know, it’s terrifying

By a writer to be loved

You can never die

Or is the sense of life to be lost.

This is a farewell

It will last forever

From a dream, I will turn into a nightmare

Cause in this world

You might be able to live,

Without watching me everyday

But I know your smile will stop

Your heartbeat will be slow

You could not love me

But you never wanted me from you gone…

So,

Farewell…

Ah, and I left my tears

At every drop of rain

In case you want to touch my smile

Not that I am forever gone…

 3,290 total views,  2 views today

Komentariši