Svjetski dan poezije 2022: glasovi ukrajinskih pjesnika/inja

Danas, 21. marta 2022. godine, obilježava se Svjetski dan poezije.

Ovim povodom, P.E.N. Centar u BiH objavljuje prevode poezije ukrajinskih pjesnika i pjesnikinja: Anne Bagrianne, Kateryne Kalytko, Ilyje Kaminskog i Yuryja Zavadskog.

Srdačno se zahvaljujemo prevoditeljici s ukrajinskog, Ameli Ljevo-Ovčina, i prevoditeljici s engleskog jezika, Aidi Vladušić, na njihovom trudu i posvećenosti.


Anna Bagrianna

* * *
vrh sam starog i crnog hrasta                                                                                                               
sjekli su me gromovi i nevidljive ruke Dažboga                                                                                 
izdržala sam                                                                                                                                                              ali kad je došao čovjek                                                                                                                            
pala sam sama                                                                                                                                       
da niko ne bi pomislio                                                                                                                                          da mogu podleći                                                                                                                                                  moći                                                                                                                                                 
nemoćnih ruku
Prevela: Amela Ljevo-Ovčina

Kateryna Kalytko

Neće ispjevati pjesme... 

Neće ispjevati pjesme, jer djeca njihove djece, o tome                                                                              samo kad začuju, skaču iz krevetā u četiri                                                                             
preplašena tim odjekom u leđnoj moždini. Različite dijelove smrti                                              
nemoguće je spojiti u cjelinu, uvijek nedostaje četvrtina
bilo sudbine bilo tijela.                                                                                                                                        Karta je pohabana na pregibima.
Vrata kuće hrđaju beznadno, straža je tvoja noćna.
U zoru u svakim ustima otrovna postaje slina.                                                                                   
Sve ove hrpe pepela do sada imaju svoja imena                                                                                                       i iznova ponavljaju svoje uporne pozive –
suviše oštre, kao panični krici, predugi za pjesmu                                                                           
o izubijanom gradom, izvrnutom naopako polju,
o crnici, koju će Gospod u ruci u prah smrviti naposljetku.


juli 2014.
Prevela: Amela Ljevo-Ovčina
(Bez naslova)

Pedeset golubova poletjelo je s ovog zvonika.
Planine prežvakavaju grom, ranjavaju bezube desni.
Slabašno drvo vjetra raste na pijesku proljeća.
Svako voli svoju bitku samo nazvanu imenom,
svako čelo pamti svoj razbijeni zid,
svako od svoje kosti napravi cara,                                                                                                                       svako svog boga stavlja u mrak lobanje,                                                                                                                          i riječi sipa u bunar abecede sve redom,                                                                                                          ne rastavljajući ih na slogove.                                                                                                                             Trunke pepela drhte na trepavicama,                                                                                                                       suho sjeme jutra u vatru bacaju.                                                                                                                      Obalom u galopu juri konj, vran, živ,                                                                                                                      ali u njegovom trbuhu njišu se sjenke Ahejaca
Prevela: Amela Ljevo-Ovčina

Ilya Kaminsky

Mi smo živjeli sretno tokom rata

I kada su bombardovali kuće drugih ljudi, 

protestvovali smo
ali nedovoljno, suprotstavili smo im se 

ali nedovoljno. Bio sam
u svom krevetu, oko mog kreveta Amerika se

rušila: nevidljiva kuća za nevidljivom kućom za nevidljivom kućom.

Iznio sam stolicu napolje i gledao u sunce.

U šestom mjesecu 
katastrofalne vladavine u kući novca

u ulici novca u gradu novca u zemlji novca,
našoj velikoj zemlji novca, mi smo (oprostite nam)

živjeli sretno tokom rata.
Prevela: Aida Vladušić

Yury Zavadsky           

NE MOGU

Na najvišem spratu,                                                                                                                           
gdje govoriti ne mogu,                                                                                                                            
otići ne mogu,                                                                                                                          
putevi se čuvaju,                                                                                                                                 
i govoriti ne mogu.                                                                                                                                  
Kako prepoznati                                                                                                                                  
jesam li potreban ovom sistemu,                                                                                                                punom mrtvaca, ošurenih, bez kose.                                                                                                        Tijelima se primičem bojažljivo,                                                                                              
jedva vidim sebe                                                                                                                                       
u lokvi mokraće                                                                                                                             nepomičnog.
Prevela: Amela Ljevo-Ovčina
TAKO UBIJAJU

Sirenin cvijet, koji pripada gadovima,
zapakovan je u buku i nasilje.                                                                                                              
Lako je brizgati sjeme
u otvorena usta,
ovaj grad su usta,
a usta određuju koliko često i razodijevaju.
Kamenom u glavu,
kamenom u glavu – 
tako u Ternopilju                                                                                                                         
ubijaju pjesnike.
Prevela: Amela Ljevo-Ovčina

Anna Bagrianna (1981) je pjesnikinja, prozaistkinja, dramaturginja i prevoditeljica. Diplomirala je ukrajinsku filologiju na univerzitetu “Taras Shevchenko” u Kijevu. Dosad je objavila sedam knjiga poezije, tri romana, dvije knjige priča za djecu, osam drama i libreto za mjuzikl “Glorija” (Narodno akademsko ukrajinsko muzičko i dramsko pozorište Donjeck, 2010). Njen roman Етимологія крові (Etimologija krvi) nagrađen je Međunarodnom ukrajinsko-njemačkom nagradom “Oles Honchar”. Njena poezija je prevedena na nekoliko jezika. Članica je Narodnog saveza pisaca Ukrajine, Udruženja ukrajinskih pisaca i Slavenske akademije književnosti i umjetnosti (Bugarska). Živi u Kijevu, Ukrajina.


Kateryna Kalytko (1982) nagrađivana je spisateljica, članica ukrajinskog PEN Centra. Jedna je od vodećih glasova mlađe književne generacije u Ukrajini. Autorica je osam pjesničkih knjiga, a za dvije od njih primila je nagradu „LitAccent“ , 2014. i 2018. godine. Objavila je i dvije knjige kratke proze. Pojedini tekstovi prevedeni su joj na više od deset jezika. Kalitko je pobjednica Konkursa za knjigu godine ukrajinskog BBC-a i dobitnica poljske nagrade „Joseph Conrad“ za „prozu koja adresira relevantne probleme, tjera na razmišljanje i širi znanje o drugim kulturama“. Godine 2019. nagrađena je od strane UN Women Ukraine nagradom Žene u umjetnosti. Dobitnica je CEI stipendije slovenske Vilenice, KulturKontaktove rezidencije za pisce te rezidencijalnog programa Reading Balkans, a godine 2016. primila je nagradu Kristal Vilenice. Bavi se istraživanjem i prevođenjem savremene bosanskohercegovačke književnosti. Serija priča Miljenka Jergovića, Snježane Mulić, Semezdina Mehmedinovića, Lamije Begagić i drugih objavljena je u časopisu „Кур’єр Кривбасу“, u okviru autorske prevodilačke rubrike „Контурна карта“. Zbirke poezije Miljenka Jergovića i Stevana Tontića izašle su u elektronskom časopisu “Alarum”. U decembru 2017. godine nezavisni izdavač “Kruhovert” objavio je kultni roman Meše Selimovića “Smrt i derviš” u prijevodu Kateryne Kalytko. U maju 2018. Izdavačka kuća Stari lav izdala je novi prijevod Kateryne Kalytko, zbirke od 16 priča Inšallah, Madona, Inšallah Miljenka Jergovića.


Ilya Kaminsky 4190084.jpg

Ilya Kaminsky (1977), ukrajinsko-američki pjesnik, kritičar, prevoditelj i profesor. U SAD je stigao 1993. godine, kada je njegovoj porodici američka vlada odobrila azil. Autor je pjesničkih zbirki Deaf Republic (Graywolf Press) i Dancing In Odessa (Tupelo Press). Radio je kao kourednik i koprevoditelj na mnogim knjigama, uključujući Ecco Anthology of International Poetry (Harper Collins) i Dark Elderberry Branch: Poems of Marina Tsvetaeva (Alice James Books). Njegove pesme su prevedene na preko dvadeset jezika, a knjige su mu objavljene u mnogim državama, uključujući Tursku, Holandiju, Njemačku, Rusiju, Francusku, Meksiko, Makedoniju, Rumuniju, Španiju i Kinu, gde je njegova poezija nagrađena Međunarodnom nagradom za poeziju “Yinchuan”. 2019. godine, Kaminsky je izabran od strane BBC-a kao „jedan od 12 umjetnika koji su promijenili svijet“. Radio je kao službenik za pravnu pomoć San Franciska i za Narodni centar za imigraciono pravo. Nedavno je radio pro-bono kao specijalni advokat za djecu bez roditelja u Južnoj Kaliforniji. Trenutno je zaposlen na Katedri za poeziju Bourne na Tehnološkom institutu u Georgiji. Živi u Atlanti.


Yury R. Zavadsky (1981) je pjesnik, prevoditelj, književni kritičar, performer, noise artist i doktor humanističkih znanosti (polje: teorija književnosti). Godine 2006. završio je postdiplomske studije na Odsjeku za teoriju književnosti i komparativnu književnost Fakulteta “Volodymyr Hnatiuk” Ternopilskog narodnog pedagoškog univerziteta. Radio je kao asistent na Odsjeku za novinarstvo Filološkog fakulteta Ternopoljskog nacionalnog pedagoškog univerziteta “Volodymyr Hnatiuk”. Danas je direktor Izdavačke kuće “Krok”. Trenutno je urednik naučnog almanaha “Studia methodologica”. Autor je deset knjiga poezije i niza publikacija u ukrajinskoj i poljskoj periodici. Autor jedne od prvih hipertekstualnih pjesama u Ukrajini “Cyharky”. Jurij Zavadski je 2010. godine snimio album sa bendom „ZSUF” (elektronika, eksperimentalna, psihodelična muzika) pod nazivom „zsuf yuryzavadsky”, predstavljajući prvi snimljeni ukrajinski projekat takve vrste muzike sa zvučnom poezijom. Danas svira noise sa bendom SUBPRODUKT. Kao prevoditelj i izdavač, radi sa autorima iz Poljske, Australije, Novog Zelanda, Kanade, SAD, Fidžija, Njemačke, Španije, Švedske, Islanda, Rusije, Bjelorusije i Gruzije. Prevodi savremenu poljsku poeziju.


Prevoditeljice: Amela Ljevo-Ovčina i Aida Vladušić
Pjesme odabrale: Andrea Lešić-Thomas i Lamija Milišić

 4,162 total views,  2 views today

Komentariši