ELEGIJA
Dok ti se umilno smješkam, I rađam prekrasne kćeri, Znaj da suzama zlatnim, Ja hranim svoje zvijeri, Koje sve jače zavijaju I traže me sve više, Neću ti lagati, mili, Samo ću pjevati tiše. One su iz začarane šume, Kristale donijele da plate, Sve moje vrijeme i radost, Koje sam spremala za te! Zato nemoj da tražiš Od mene šarenog zmaja, Jer su me one izagnale Iz dušinoga zavičaja.
MOLITVA
Vrati milost u ljude, I miris svelom beharu, I radost zrenja vrati plodu, Obasjaj vodu u bunaru. Razbistri, Bože, ljudske oči, provedri misli; srca zacijeli, da opet lete lastavice, vjetar šumori, snijeg se bijeli... Jer ovaj sumrak, ni dan ni veče, ova jeza sred vrelog ljeta, ne može ničim da se opere osim prečistom suzom djeteta!
TRULI SVIJET
Truli svijet u korijenu Vid u duplji prelama se, Želja trne u iskrici, Sunce više ne zeleni. Zlatna nit u svemu tamni Žižak tiho dušu jede, U kruhu je zrno crno, Slike srećnih dana blijede. Gole grudi – mitraljezi, Pobiše u gnijezdu ptiće, Bezub nam se svijet kezi, Na prozoru tuđe lice...
VRATI MI BOŽE
Vrati mi, Bože svjetalca, Vrati mi svice u riječi, I onaj dâh što čili, A nekad je znao da liječi. Vrati, Mili, osmijehnute oči, I zjenice što od radosti sjaje, Povjetarac što travu razvijava, Žamor ptičiji i sunca proplamsaje. Neka protrči dijete u sumrak niz ulicu, Brižna al srećna, neka ga doziva mati, Da mu se čarobni svijet ogleda na licu. Dok svaka stvar svoj toči sjaj i zláti.
ĆUTANJE
Hoću da ćutim, Ne govorim ništa, Jer nemam nikom, Ništa više reći. Kao zemlja ću, Ko voda, ko drvo, Postojanjem svojim Šumiti i teći. I tvrda biti, Kao kamen što je, Dok mogne izdržati, Lomno tijelo moje. Nikom ni riječi, Nikome ni glasa! U ćutanju je, Ako ima spasa!!!
4,759 total views, 2 views today