SOČNOĆA
Koliko puta
su već odlazili
koraci moji u dolasku
i samo koliko
bučnih tišina otkalo
je bezvrijeme u kazaljkama starih
džepnih satova
vjetrova koliko
razbilo je ramena
a od vremena
ostadoše
tek minijaturne minijature
koliko oproštaja
nevidljivom tintom ispisanih
koliko pregaženih planina
pusti
nek vitla kapljica kiše
taj okrajak oblaka
što Nebo lomi
i pusti da volim
taj minijaturni
ostatak
minijature
za kojom tragaju
moji koraci u dolasku
USNE su ti kao nekoć…
Studen ti okovala riječ
pa nemaš što reći
mojim iskoracima
isto ti je bježati od mene
i cvjetanja zumbula
ako te ne dotaknu latice,
miris će te stići
ni u kretnji tvojih zjenica
više nema topline
ni ime ti
više sunce ne prosipa
sapinjući se od magle tmine
gledam kako se osipa
ledina
nekoć puna rascvjetale kamilice
lice ti samo
ko jučer isto
patinom od zlata isklesan ti lik
i usne,
usne su ti iste ko nekoć
… dvije zrele trešnje,
na plitici od mjedi!
NIKOME
Ni za dukate ne prodaji
gram istine
ove
što je naslikasmo
u okviru noći
znam
doći će jutro
pa podne
pa sve tako
u nedogled
al ni za suho zlato
ne prodaju istinu
kojom zalismo zvijezde
ni za što
pa i kad ti dušu tražili budu
ne daj
jer,
ima svetinja
što se u zjenicama nose
kroz koje se
život
i gleda
i živi
nikome
nikada
nizašto
ne daj
autoportret
uranjene noći
što ga
izronismo rukama !
JEDNOM
Kada
prestanu rasprave
sa sudbinom
i vinom život
nazdravi
tamo gdje
je sve sunce
i kiše nemaju
pravo glasa
vali dodira
mog neka te
obuku
pa u svečanoj odori
prošetaj svoj let
Svijet je za beskućnike
mi smo podstanari
želje
Jednom
bit će
mora što
nemaju oseku
uranjenih vlakova
na kolosijeku
jednom biti će
i taj čas
trenutka
…kad sve će
Biti SUTRA
4,083 total views, 2 views today
