OPROŠTAJNO PISMO ZA PREDRAGA MATVEJEVIĆA

Povodom smrti istaknutog književnika i intelektualca Predraga Matvejevića, PEN Centar BiH objavljuje oproštajno pismo Borisa A. Novaka, potpredsjednika Međunarodnog PEN-a.  Akademik Predrag Matvejević je bio počasni član PEN-a BiH, član Akademije nauka i umjetnosti BiH i doživotni počasni predsjednik Međunarodnog PEN-a.

Jedan je od najprevođenijih balkanskih pisaca, branilac razuma, umjetnosti i ljudskih prava. 


 

Dragi prijatelji, vijest o smrti Predraga Matvejevića duboko me je potresla.

Predrag je bio nevjerovatna osoba, pažljiva, hrabra i velikodušna. Pisac i intelektualac širokih shvatanja i ogromnog znanja o različitim kulturama, lično usidren u različitim tradicijama (od oca iz Ukrajine i majke iz Bosne i Hercegovine, na obalama Mediterana ovjekovječenim u njegovom „Mediteranskom brevijaru“). Bio je hrvatski pisac i kosmopolita, profesor u Parizu i Rimu, ekspert za Slavistiku, Romanistiku i srednjeevropsku književnost.

Skroman kakav jeste, nikad se nije hvalisao činjenicom da je još kao dječak bio član Partizanskog pokreta protiv nacističke i fašističke okupacije Jugoslavije (kao kurir). U vremenima komunističkog totalitarizma, djelovao je kao disident i zatražio je ostavku doživotnog predsjednika Jugoslavije Tita – odvažan i opasan čin.  Evidentno je da su ga isti oni oportunisti koji su šutjeli za vrijeme političke represije, kasnije proglasili izdajnikom nacije, što je, nažalost, zapečaćeno od strane hrvatskih sudova, zbog čega je Predrag bio u dugogodišnjem „komfornom egzilu“ (kako ga je samoironično definirao) u Francuskoj i Italiji.

U vrijeme nacionalističkih tenzija i tragičnih sukoba izazvanih raspadom Jugoslavije, Predrag je bio jedan od rijetkih glasova razuma i humanosti u odbrani potrebe za očuvanjem kulturnih i ljudskih veza. U tom krvavom periodu, nas dvojica, pripadajući različitim generacijama, započeli smo saradnju; on je u potpunosti podržao humanitarnu pomoć za izbjeglice i pisce iz opkoljenog Sarajeva, koje sam organizirao u ime Međunarodnog PEN-a. Za mene je bila velika čast da se obratim sa „ti“ ličnostima kojima sam se divio još od svojih studentskih dana.

Predrag je, na najbolji mogući način, otjelovio univerzalnu ulogu književnosti i duh Međunarodnog PEN-a.

Čak i uz opasne političke pritiske, Predrag je zadržao svoju vjeru, humor i šarm. Do kraja života čuvat ću uspomene na naše strastvene rasprave – i duge kafe, pića i večere, u Zagrebu, u Ljubljani, u Rimu…

Kada je predložen za Nobelovu nagradu za književnost, od grupe talijanskih pisaca (uključujući Umberta Eka), Predrag je bio duboko dirnut, komentirajući da to nije zaslužio.

Predragov rad i ljudske vrijednost zaslužuju naše najveće poštovanje. Ovaj gubitak je nenadoknadiv.

Dragi prijatelji, budimo vrijedni baštine Predraga Matvejevića, i učinimo sve što je moguće u odbrani slobode izražavanja, i u pomaganju onima koji su žrtve ovih užasnih vremena – izbjeglicama.

Uz tužne pozdrave,

Boris A. Novak


Dear friends, the news of Predrag Matvejevic's death has touched me deeply.

Predrag was a great soul, sensitive, brave and generous. A writer and an intellectual with wide horizons and an amazing knowledge about different cultures, personally anchored in different traditions (from his father's Ukraina and his native Bosnia and Hercegovina to the variety of Mediterranean shores immortalized in his opus magnum The Mediterranean Breviary). He was a Croatian writer and a cosmopolitan, a Professor in Paris and in Rome, an expert for Slav, Romanic and Central European literatures.

Modest as he was, he never boasted with the fact that already as a child he was a member of the Partisan resistance against the Nazi and Fascist occupation of Yugoslavia (as a “courier”). In the times of the communist totalitarianism he acted as a dissident and demanded a resignation of the life-long Yugoslav President Tito – a bold and dangerous act. It is characteristic that the same opportunists who were silent in the times of the political repression accused him later of being a “traitor” of the national cause – which, unfortunately, was sealed by the Croatian courts forcing Predrag to the long years of “comfortable exile” (as he self-ironically defined it) in France and Italy.

In the times of nationalistic frenzy and tragic conflicts causing the fall of Yugoslavia Predrag was one of the rare voices of reason and humanity defending the need to maintain cultural and human ties. In this bloody period the two of us – belonging to different generations – started cooperating; he supported fully the humanitarian help for refugees and writers from the besieged city of Sarajevo which I organized in the name of PEN International. It was a great honour for me to address with “Ti (tutoyer)” the personality whom I have been admiring from my student years on.

In the best possible way Predrag personified the universal role of literature and the spirit of PEN International.

Even under the dangerous political pressure Predrag maintained his faith, humour and charms. Till the end of my days I will cherish memories of our passionate discussions – and long coffees and drinks and dinners – in Zagreb, in Ljubljana, in Rome …

When proposed for the Nobel Prize for literature by a group of Italian writers (including Umberto Eco) Predrag was deeply moved, but commented that he had not deserved it.

Predrag's work and human values deserve our highest respect. This loss is irreplaceable.

Dear friends, let us be worth of the heritage of Predrag Matvejević and let us do everything we possibly can defend the freedom of expression and help those who are the victims of these terrible times – refugees!

With sad greetings,

Boris A. Novak

2,237 total views, 12 views today

Komentariši