DALEKO, U SANDEFJORDU
Omer Ć. Ibrahimagić
Zoletićima i Nečemerima, na jugu sjevera
Ado i Davor su teško povrijeđeni dok su trošili minute rata u miru Kapije.
Lebdili su iznad države koja se, negdje duboko dolje, vajala iz golgote.
Izgledala je posve pristalo iz perspektive ranjenih sokolova,
krila zaglavljenih u bezizlazu.
***
Adinu ranjenu ruku je sila zemljine teže vukla u tlo ispunjeno smrću i leševima.
Operisan je na sjeveru sjevera, ruka se nije dala iz ramena.
Ganija je rodila četvero djece što podsjećaju na neprskane jabuke.
Djeca govore turski sa majkom i bosanski sa ocem.
U školi pričaju na norveškom, između sebe – na engleskom.
Jezik njihovih snova ne poznajem.
Dok šakom, kojoj je bilo zapisano da ostane namjestu, miluje djecu,
Adi sijevaju munje u ramenu što ruku čuva.
Norveška studen podeblja tegobe,
iznova sjećajući na ranu koja ga vraća u moderni džehenem.
Antireumatska krema koju proizvodi Bosnalijek se upije kroz kožu i meso,
sve do u kost, stvarajući olakšanje.
Ado potom, uzima omega-tri pripravak,
koji nosi vonj skandinavskih ribogojilišta.
Kombinacija sarajevskog mehlema i ribljeg ulja iz tvornice u Sandefjordu
djeluje blagotvorno i iscjeljujuće,
odagnava srklet i bol,
priprema na milinu.
Četvero djece gleda u oca koji se smije,
a miriše na bosansku nanu i norveške ribarnice.
- Sandefjord je lučki grad na jugu Norveške, nedaleko od Osla
- Kapija je mjesto u Tuzli na kojem se 25.5. 1995., u 20.55 h, desio stravičan masakr od koga se grad nije oporavio. Oko 200 osoba je ranjeno, a 71-a je smrtno stradala.
- Džehenem je inačica za pakao
