SAOPŠTENJE P.E.N. CENTRA POVODOM ZABRANE KOMEMORATIVNE ŠETNJE ANTIFAŠISTA U MOSTARU

P.E.N. Centar Bosne i Hercegovine oštro osuđuje zabranu komemorativne šetnje članovima antifašističkih udruženja povodom obilježavanja godišnjice oslobođenja Mostara u subotu 10. februara 2024. od strane MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i incidente u kojima su antifašisti brutalno napadnuti od strane neonacističkih huligana. Također, smatramo neprimjerenom izjavu gradonačelnika Mostara Marija Kordića u kojoj antifašiste naziva „sijačima mržnje i podjela“, a njihovo dostojanstveno okupljanje „veličanjem zločinačkih ideologija“.


Kada gradonačelnik Kordić simbole antifašista naziva „simbolima jednog od najgnjusnijih totalitarnih režima“, a pri tome nijednom riječju ne osuđuje skrnavljenje Partizanskog spomen groblja grafitima sa nacističkim parolama i obilježjima, on faktički izjednačava fašizam i komunizam, odnosno antifašizam. Smatramo neprimjerenim i neprihvatljivim poređenje fašizma sa totalitarizmom komunističkih režima, ne samo zbog razmjera počinjenih masovnih zločina u Drugom svjetskom ratu, već i zato što je komunizam bio vođen uzvišenim i plemenitim idealima socijalne pravde, jednakosti i bratstva među svim ljudima i narodima svijeta, dok je nacistička ideologija bila otvoreno rasistička i u svom programu zagovarala istrebljenje i ekonomsko porobljavanje čitavih naroda, superiornost arijevske rase i socijalni darvinizam. Komunistički simbol petokrake zvijezde ne može se staviti u istu ravan sa Musolinijevim fašističkim simbolom snopa pruća za šibanje ljudi omotanog oko sjekire za sječu glava. Parole koje zahtijevaju pravdu za potlačene radnike i seljake ne mogu se izjednačavati sa fašističkom parolom “Arriba la Muerte!” (“Živjela smrt!”). Podsjećamo da je fašizam bio radikalno antiegalitaristički, antihumanistički i antidemokratski pokret ponikao na ideološkim zasadima “teorije elita” i intelektualnih tradicija ultrakonzervativizma te da je u krajnjem ishodu proizveo monstruozne strategije genocida, etničkog čišćenja i holokausta. Dok je fašistima zajedničko neprijateljstvo prema liberalnim ili ljevičarskim idejama i stajalištima, gušenje sloboda, neprihvatanje socijalističkog lijeka za nepravdu i ugnjetavanje, ultranacionalizam, zagovaranje rasne čistote i isticanje nadmoći elita u društvu, na drugoj strani komunistička ideologija, čije korijene nalazimo u prosvjetiteljstvu i Francuskoj revoluciji, svoje je težnje usmjerila ka stvaranju “sekularnog kraljevstva Božijeg” na zemlji, analogno riječima proroka Isaije (2,4-7; 65, 21- 25) te ostvarenju ideala apostolske zajednice prvih kršćana koji su se dobrovoljno odricali privatne svojine (Dj. 5, 1-10). Upravo su ideje komunističkog pokreta, zbog straha političkih elita na Zapadu od mogućeg izbijanja revolucija, dale podsticaj za sistem socijalne zaštite Frenklina Ruzvelta, kojim su radnicima i siromašnima data veća prava, što je i danas jedno od nesumnjivih civilizacijskih
dostignuća.


Vil Djurant u jednom svom eseju navodi čitav niz socijalističkih eksperimenata u historiji čovječanstva, još od drevnih vremena, u Sumeru, Vavilonu, starom Egiptu, Kini, u vrijeme rimskog cara Dioklecijana i među Inkama u Latinskoj Americi koji su zapamćeni kao periodi vladavine pravde, pa se ne može uzeti zdravo za gotovo pojednostavljena argumentacija konzervativnih, dogmatskih mislilaca da je riječ o društvenom uređenju koje je “u suprotnosti sa ljudskom prirodom”. Upravo je komunistička ideja na prostoru nekadašnje zajedničke države bila onaj kohezioni faktor koji je poništio atavistička neprijateljstva među zavađenim narodima u Drugom svjetskom ratu i uspostavila period mira, zajedništva, napretka i
blagostanja. Smatramo da je zabrana komemorativne šetnje članovima antifašističkih udruženja nedopustiva, a izjava gradonačelnika Mostara sramotna i neodmjerena, utoliko prije što ne uzima u obzir da nisu svi antifašisti staljinisti, lenjinisti ili titoisti. Nedolično je vrijeđati građane samo zato što su nostalgični za vremenom kada je još uvijek postajala nada da bi ovaj svijet mogao biti bolje mjesto za sve. U zaslijepljenosti rodoljubljem, bujanju šovinizma, ksenofobije te permanentnoj proizvodnji međunacionalne mržnje od strane političkog establišmenta prepoznajemo indicije da fašizam u našoj sredini nije u potpunosti iskorijenjen.
Štaviše, u mnogim slučajevima moglo bi se govoriti o kriptofašizmu, budući da živimo u društvu u kojem su pojedinci zatočeni unutar ovdašnjih politika identiteta te da nisu u mogućnosti da ostvaruju ni svoja temeljna građanska prava bez pozivanja na etničku pripadnost.

 1,994 total views,  4 views today

Komentariši