KARNEVAL OBILJA ILI NEMOJ JESTI SAM
Pjesniče, penzioneru, radniče u štrajku, Mladiću bez posla ili sa poslom na crno, Nemoj jesti sam. Nije ti đavo na savjest prno. Prisloni se vlastima, Šefovima, biznismenima i onima Što za uslužnost cijene dižu nebesima. Kod njih svega garant, ima. Sudžukice „Merak”, zarebnice, Pečenja jagnjećeg, pečenja jarećeg. Priloga, variva da sanjaš. Od onih sa ananasom ili drugom voćkom. Gnijezdo kuhanih jaja sa pečenom kvočkom. Kadun butića, sogan dolme, lososovih prutića. Bosanski lonac, jahorinska šnicla. Tu ima sira bijela sira žuta, Paprikali i buđali. Kapljica skupa se tu toči. Ne stidi se, ne zatvaraj oči. Možda se pojavi i neka žena fina Te donese halal piva, bokalinu vina. Nooo, ako si ipak sam samcat Zakuhaš vodenast grah Nemoj da te hvata strah. Pozovi olinjalog proletera Druga od kontejnera. Podijeli s njim objed svoj. Počastite se ko dva literatur tregera. I rakijicu, ma i brlju, izmislite molim vas. Možda će vam pomoći da dignete glas Ili samo u ime siromaha Na ljudski auspuh da pustite gas. Ministri, vlado u tehničkom mandatu, Nemojte jesti sami. Pozovite babu što kraj puta drami A oko nje guraju se gladne cuke. Nema tu ničije bruke. Gladnih ljudi i pasa što više Granica prema Evropi se briše. Nemoj jesti sam. A kad budeš s nekim sit Cigaru zapali Kao Ilija Ladin dim odvali I razmišljaj kako s vladom, Kako s bijedom biti kvit. „Nemoj jesti sam Haram je i sram”, Vaze vjerski oci, „Od ishrane jake kote se poroci.” Nemoj jesti sam...
PREPLETI SJEĆANJA
Ostarilo se, Ostarili i zaštitni Omoti knjiga. Rječnik stranih riječi Izgubio korice. Ostarilo se A jutros mi nedostaje majka Da mi kaže nešto o Kazanferi. Te žene sjećam se sa svezanom Maramom preko kose. Kao kasnije što sam vidjela Silvanu Magnano u „Gorkoj riži”. Radno. Možda se Kazanfera Nije libila nikakvog posla I nikakvih riječi. Možda je bila ženski „Ero” Malog mista Jutros mi nedostaje majka Da mi pomogne u dalekom Sjećanju
ŠTIPALJKA
Ako se nađeš negdje Gdje siluju riječi Imaj u džepu štipaljku I podesi da te U danom momentu Stisne za prst Kako ne bi progovorio I na vlastitoj riječi Izgorio Ili podesi da te za prst uštine Da jaukneš a ne progovoriš Za većinu drugih ne brini Njima je čarobni katanac I na ustima i u srcu Njih je uglavnom obrasla mahovina
PETA NOĆ
Glavom na jastuku Sa otvorenim očima u mraku Ponavljah riječi onog što ću zapisati Kad se razdani Nizah riječi kao ogrlicu Prebirah ih kao domaćica grah Koji će kuhati za porodicu Okretah ih, premetah Kao majka iz narodne pjesme Ruku sina što je gavran donese Sa bojnog polja. Razbuđena, uzburkana Prosvijetljena Sjetih se riječi čuvene pjesnikinje Sve može pričekati, Ništa nije preče od poezije... Peta je noć kako praznim dušu Nosim se sa riječima Koje na hartiju hoće Na lepršav papir Iz svijeta Samoće. Da polete među ljude Ko Papino Urbi et Orbi.
ČAS JE
Rilkeov jesenji čas Je krenuo I zasvirala nevidljiva Frula moje majke Otužnog tona Ranog žala za ljetom. Umače august, Kraćaju dani Besanim ljudima Još i više U baštama prazne se Lijehe Ljeto izmiče Starci polako odlaze
RIJEKA STIKS I STIH
Sa 80 znam Da niko ne može A i ne treba Zaustaviti kolovoz Mojih godina Kola jure a ludi August Nabacio masku Gospođe Sa kosom u ruci Savijam vrat Kao na vjetru vlat Za uzbuđenja plaha Izgubila sam Jačinu daha Plaču li makar Piljci-kamenčići Na plaži Jesu li saosjećajni Čempresi na straži
VJETAR I PUSTINJE
Da mi je da porazgovaram Sa vjetrom iz pustinje. Da ga pitam šta razmišlja Dok ista zrnca pijeska pretura. Svija ih u brda, nosi u nebo. Izmori li ga jednoličje? Da li smjerno klekne Pred iznenadnom oazom I svoj bijes u zemlju pobode. Da li tad srkne, zahvati Skrivene vode I potjera je u oblaku Ka oceanima ka morima, Vodenim pustinjama. Čamcima prepunim ljudi Koji tonu od težine Informacije koja u trenu stiže Stiže... Koji tonu od vatre i studi Naoružane globalizacije. Od puta od nemila do nedraga. Kugla u čelo, bolest žeđ i glad Ili u vodi gladnoj i hladnoj Počelo iz strašnog ništa U savršeno ništa - Da li svemoćni Bog može S neke strane Da zaviri u usta bezgrešne Nemani vode. Vjetre viteže lutalico Zaplačeš li se nekad Kao ja u ovaj čas Sjedeći na tuđem pragu Dok sunce tone I pustinja noći crne se šunja. Hoće li izgrijati mjesec, Zvečka dostignuća, obećano tlo Onima što se guše u šašu novca I izobilja. Vjetre, viteže Možda ću opet sanjati Da grakće luna ko zloguk gavran I da planet Zemlja Kao u doba teškog neznanja Postaje ravan I da glo, glob grobarizacija Od svemogućeg ište i stvara Beskrajno grobište. Nije novo, ali je svjetlosnim godinama ubrzano.
HLADNI PERFORMANS
Mjesec mi lahorasto Skinu haljinu Gornji veš povuče A donji čisto od sebe spade. Ja sama istupih Iz papuča. Kosu sa glave Odloži mi on Na bijelo platno. Od čela do peta Naga. Ko čudesni vojnik Stojim. Šta hoće noćas, Nekada moj stari Drug, Sad štene među zvijezdama? Nemam rep ni da dignem Ni da ga spustim A on bi se možda još želio Igrati vruće poezije Kučak.
KUTIJICA ZA PRSTEN
Proplakah kad prođoh Kroz hrid svoje majke. Nizašto kriva ni tada Ni kasnije, Na stratišta sam išla Vođena i izvođena. Šta biste htjeli od mene sada? U kovčegu vaših i mojih Sabranih djela i nedjela, Zavještah sve svoje. Taman toliko Koliko može danas da stane U kutijicu za prsten Vjerenički.
6,629 total views, 2 views today
