Piše: Jasmin Agić Izvor: Al Jazeera
Iz šturih biografskih podataka može se saznati samo da je Zija Dizdarević uhapšen u proljeće 1942. i da je nakon kratkog zadržavanja u Sarajevu deportovan u Jasenovac i tamo ubijen. Prvu godinu rata djelovao je u Fojnici i Sarajevu kao ilegalac, a kobno hapšenje dogodilo se samo dan prije nego što se trebao priključiti partizanskim odredima na slobodnoj teritoriji. Pod kakvim je okolnostima uhapšen do danas je nejasno, ali ustaške vlasti u Sarajevu smatrale su Dizdarevićevo hapšenje velikim događajem jer su uspjele zarobiti osobu koja je, kao dugogodišnji deklarisani marksista, ustrajno poticala narod na ustanak, a ilegalnim aktivnostima djelovala protiv politike NDH.
Dizdarević je bio marksista i komunista bez ostatka, bez trunke sumnje u ideologiju socijalizma, a rad na pokretanju revolucije potlačenih narodnih masa doživljavao je kao sudbinu i poziv, nikada kao zanimanje ili dužnost. Ta uvjerenost u ispravnost i nepogrešivost marksističke filozofije privukla ga je ideologiji Komunističke partije i još za vrijeme naukovanja u Beogradu piše članke i skice za eseje u kojima se kritički odnosi prema buržoaskom društvu. Aktivan je u studentskim političkim raspravama, u kojima pokazuje blistavu inteligenciju i nevjerovatnu lucidnost, koja, pomiješana s nepatvorenom strašću, djeluje kao govor izvornog proroštva.
Važna figura ilegalnog pokreta
Vjerovatno ga je ta strast za istinom i pravdom i dovela nazad u Bosnu, gdje ni trenutka ne dvoji da je neophodno da se intelektom, obrazovanjem i javnim ugledom priključi antifašističkom pokretu. O njegovom ilegalnom radu malo se zna, ali važnost njegovog djelovanja najbolje se ogleda u jednoj nesretnoj činjenici, jer Dizdarevića su ustaške vlasti odmah nakon hapšenja poslale u Jasenovac, ne sumnjajući nijednog trenutka da je riječ o važnom čovjeku pokreta otpora, a po dolasku u logor bio je odmah pogubljen, bez suđenja i bez prilike da išta kaže u svoju odbranu.
Okolnosti Dizdarevićevog hapšenja pokrivene su velom tajne, a kako je ustaškim agentima uspjelo da uhvate obučenog ilegalca koji je dobro znao da je bolje poginuti u borbi nego biti zarobljen i dalje je pitanje na koje niko nema odgovor. Vjerovatno je uhvaćen u nekoj zasjedi i vjerovatno u trenutku nepažnje ili bezbrižnosti, na mjestu gdje nije očekivao neprijatelja. U ustaškoj tamnici vjerovatno je bio mučen, jer je to bio način na koji su vlasti NDH postupale s komunistima i partizanima. Bio je tučen, ponižavan, ali je nepokolebljivo šutio jer, da je bilo šta rekao svojim dželatima, historija bi te njegove riječi bezbroj puta ponovila ili kao krimen prema drugovima koji bi se pamtio ili kao ilustraciju strahota zatvorske torture. Mučenje je bilo nezamislivo okrutno, ali i takvom se Dizdarević othrvao ne odavši nijedno ime, nijedan broj, nijednu partizansku tajnu.
Ostatak teksta možete pročitati na linku
7,694 total views, 2 views today
