Ne zanima me
kako si iz ništavila
prizvao svijet
Je li to bio
trenutak slabosti
Nije me briga
jesi li u sebi
Troje il Jedan
Odazivaš li se radije
na muška il ženska imena
Ne marim za ono
nad čim cvjetaju
teološka zdanja
umišljeno propitujuć tajne
Tvog nedokučivog bića
Zanima me što činiš
s vrelom ljudskom suzom
Kamo smještaš
napuklu čovječju nadu
Zanima me što činiš
s prezrenom ljubavlju smrtnika
Kamo polažeš
čovjekov urušen život
Što činiš Ti
za kog vele
da možeš sve
s bezdanom
ljudskom tugom
Kako podnosiš
nezacjeljivu ranu
na vrtoglavom razboju
tjelovljenja ljudske duše
Čemu ljudske slutnje
o vječitoj sreći
pod svodom
neprolazne boli
Ako slučajno
djetinje zaigran
tim uvelim pupoljcima
s lomne stabljike
ljudskog života
za nas bolji svijet
u nekoj drugoj dimenziji
vječnošću opijen gradiš
Oda sna se
u okrutnosti ogrezao
već jednom trgni
Sudište jedino
Tebe pred nama
nas pred Tobom
prolazni je svijet
obilježen jatom
ljudskih krika
Proboden
Galilejčevim
krikom
12,398 total views, 2 views today