2014.
Otac i ja kupili porodičnu grobnicu
Na gradskom kraj ceste uz toplovodne cijevi
Za četiri osobe plus još dva mjesta
Mala suha betonirana
Privatna masovna
Na dva kata ni kapljice vode usprkos tolikim poplavama
Sve suho stari i ja silazili glas unutra odzvanja
Našao sam i blato sebe s neba sastrugano
Skroz u ćošku drhti boji se pitati da malo vani izađe
Da u kakvoj saksiji s balkonskom ružom
Pričekuje latice
2015.
Jezik i oko čuvaju tajnu utrobe, jer su jedini organi koji uspijevaju biti unutra i van tijela.
Pa su s obje strane granice, mokra kvaka s obje strane vrata.
Okom i jezikom možemo izmicati našu utrobu utrobi, i opet uvlačiti našu drskost natrag.
Jezik i oko su nekada, valjda u srednjem vijeku, pa sve bliže, pa sve brže, čupali, vadili, pržili, sjekli, tetovirali, usijecali, narezivali, spaljivali. Sve da se ne iznese tajna utrobe. I oko se može pokriti, uvući unatrag, skriti se iza zuba reklo bi se, samo što oko šuti ne oblizujući kapke i ne umokravajući slike. Oko i jezik mogu sačuvati tajnu utrobe.
Kad lingvistika svu gimnastiku treptanja uvuče u jedan pogled, dovoljno dug i vlažan, da se zaboravi na otvaranje usta. I jezik u njima.
Kad ne trepćeš oko ti isparava.
u neki oblak što će iskišati se na svijet.
Nebo ne stari, a ipak kiša ima posljednju kap, snijeg drugu pahulju, zvijezda zagledano oko, istreptano gledanje.
Klonu i psalmisti, računa se na buduća usta, krovove snovogradnje.
Fotografija: Amer Tikveša
12,774 total views, 2 views today