Uz 35 godina od pogibije 180 Krekinih rudara
Umislio – umiliti se zemlji,
uvlačeći joj se pod skute,
ponirući u tmušu bezdana.
Savijen, poput podanika,
gledao je kako će otkopati dovoljno,
bajajući da previše ne potkopa.
Nije prestajao kruniti joj utrobu – nije se libio vidati joj rane.
Bio bi sretan kada ga je puštala u izgon: skrušen bi joj se pod skute vraćao.
Nije se okanio batal-posla,
sve dok ga nije prepokrila,
mameno se urušivši,
svirepo ga goneći u samrtni surgun.
Sada ašikuje, onostran a nesvjestan mraka što ga opkoljava.
Dešifrira tajni kod što bi ojačao vezu, nesigurnu poput žile uglja.
Škriljac obasjava sedefno lice pa svjetlosti ne nedostaje.
A cvjetove nad glavom poji suza djeteta što oca nije upamtilo.
Tuzla, 2025.
