Piše: Omer Ć. Ibrahimagić
Lako je oprostiti neprijatelju što je pucao u našu djecu.
Kako oprostiti nama što smo pucali u njihovu?
(Golda Meir, bivša premijerka i ministrica vanjskih poslova Izraela)
Gaza se ne topi na Suncu.
Gaza se utapa u vlastitoj krvi, prži pod vrelim čelikom.
Ubijanje je, treba li podsjetiti, započelo 7. oktobra 2023. godine.
A krv je (nužno je biti precizan) već 12. oktobra 2023. godine namirila krv.
Holokaust je bio barbarstvo nad barbarstvima!
A Nakba?
Nakba je modus operandi: nadbarbarstvo koje ne prestaje.
***
Zamislim ovakav sablasni prizor.
Lokalni kabadahija, psihološki erodiran steroidima i preliven animalnim nagonom,
ispred porodičnog doma, iznova tuče svoju sestru u stanju potrebe.
Ona ga je, majušna, u igri prilikom jedne od rijetkih posjeta, ugrizla za mišić.
I slijepcu je jasno na čijoj je strani nadmoć u tom srazu.
No, i slijepac vidi ko je tu moralna pobjednica.
Roditelji su nemoćni – šute kao zaliveni u brizi za sopstvene živote.
Gnušaju se, ali niko da zucne, iako čeznu i vape.
I susjedi su nijemi u strahu od odmazde – imaju snažne jezike ali dresirane mozgove.
Zgađeni su nad tim ruglom – straši ih gorčina profane mukline.
Blagovremeno informirani policajci kasne jer znaju s čim se trebaju uhvatiti ukoštac.
Čuju se samo jauci žrtve i izvježbani udarci razularenog humanoida.
Zvuče kao kombinacija prigušenog aplauza i trganja flastera.
***
Horor fermentira u bestidno postupanje – eliminacija drugog već je postala modus vivendi.
Nakon što izmrcvareni ljudi ostanu bez hrane i vode,
gladne, žedne i astenične kosture dotuku metkom, bombom ili zaraznom bolešću.
Kada komšijski pogrom nazovemo virtuoznom odbranom,
potamanitelje nejači proglasimo nacionalnim herojima,
a Božija zapovijest „ne ubij“ postane izvršnost „ubij“,
je li moguće nastaviti dalje?!
Kada dokazi postanu antidokazi,
moral – amoral,
a istina – besramna laž,
je li nužno biti hermeneutičar pa iščitati kako se zbiva apokalipsa?!
Diverzija na tekovine je višedecenijska: minuciozna i demonski megalomanska.
Zlo je proklijalo iz manifesta o nihilizmu – tempomat mržnje je uključen.
Nepojmljivo je da sinovi i unuci pobijenih u jezivom Holokaustu
izvode salto mortale postajući brutalni egzekutori u krvavoj Nakbi.
Lovina na svakom koraku, lovci u bezljudnost upregnuti, a lovostaja ni na vidiku.
Gaza je Srebrenica Svete Zemlje.
Slike propasti civilizacije se bilježe in flagranti – gomile mrtvih su od vitalnog značaja za
filmski zaplet.
Scenario nije deponovan i kovertiran – k’o više pobije postaće glumac draži režiserima!
Mračni je sinkretizam egzaktno iskorišten za nipodaštavanje drugih, a vrlo sličnih.
Bezočna rasprodaja užasa „uspješno“ traje dok je Bog i dalje na godišnjem odmoru!
No, zloćudnost je bremenita, iako pedantna.
Stoga prestrašna pitanja izbijaju iz meteža nečijeg nestajanja, sve do iskorjenjivanja.
Kako će Izraelci nakon što ogreznu u ritmici smrti,
izbjeći posljedice života u samoći i (do)sanjanoj izolovanosti?
Kako će varničiti i gasiti požare u sebi?
Kako će Palestinci nakon što prevare planiranu smrt,
izbjeći sedimente života koji ih je zaobišao?
Kako će nastaviti trajati kao robovi i taoci silnika?
Na šta će izaći ova strašna suočavanja, i ubica i ubijenih, s demonima Thanatosa?
Šta će nastati nakon što se ovaj festival mezara jednom okonča?
Hoće li se stvoriti crnilo utopijskog sna o čistoći teritorija?
Hoće li nakon krvavog karnevala, dance macabre nastaviti živjeti u punoći praznine duša?
Hoće li ga bezdušni aparatčici servilno preimenovati u neki efektni politički eufemizam?
Pa docnije, krišom ovjeriti nekom neuklopivom permutacijom u svjetskim institucijama!
Naravno da nema zaborava: nije moguće zboriti o masovnoj smrti, a cvrkutati kao slavuj?!
Premda onečišćena masakrima, kristalno je jasna misao: Trajanje na okeanima krvi rođaka*
mogu pokrenuti nekakvi ljudi, ali ga mogu završiti samo kao bešćutni neljudi.
U porazu dostojanstva, otisci nedjela biće zauvijek upečaćeni u nezaboravni almanah smrti!
A istina, zatvorena u hermetičnoj kutiji, pronaće sitne pore i trijumfalno izaći na vidjelo!
Tu, gdje je bestijalno uništena i mrtva priroda.
U djevičanskoj nevinosti Svete Zemlje.
U golgoti gdje pobjednik ne pobjeđuje, a poraženi ne biva poražen.
*Holokaust i Nakba su pojmovi koji imaju istovjetno značenje – katastrofa.
*Thanatos je ime boga smrti u grčkoj mitologiji.
*Semitski narodi su: Židovi, Arapi, Maltežani, Asirci i Amhari.
772 total views, 32 views today
