Ovaj rep
Nosim u srcu
A srce
Ima đep.
Nije o zeki i
stidljivoj šargarep,
O alfi i romeu,
O torti i šlagu
I ostrvu i blagu.
Ipak ovaj rep
O ljubavi jeste
Jedini
U kojem če da se sjedini
Let i cvijet
U radost
u most
imenovan zahvalnost.
U ljubavi mojoj
vole se
jedna ptica
i jedan cvijet:
vrabac i mačuhica.
U proljeće
Slijeće,
Bezbroj šara
U vidike,
I sve su prilike
Da ti ne treba buba mara,
I da putevi svi
Vode do sreće.
U mjesecima ljeta
Sve cvjeta,
I kao da baš svoj
Sasvim nisi
Jer opiju te mirisi.
Lebdiš,
Plutaš,
Plešeš,
I svima su sve nade
mlade
Pune mjesečine i
Sunca
I imaju okus čokolade.
U jesen,
Ostvaruje se snovi
Plodovi.
Mašta
Postala bašta
Rimuju se slogovi i
stogovi
polja se zlate
krošnje okrilate
ali kroz oblake
sokake
vjetrovi zvone
i sunce klone
kao da će
zauvijek da zgasne
u kišama
jeseni kasne.
I tek tada
Počinje priča
Kad nastane cića
Kad zacvokoće ruka
U ruci
Hladni su
Postali zvuci
nevidljive su
postale boje.
Iskru zaiskri
zalud
Jer Stud
Gospodari
I zaledi
Bića i stvari.
Utjehu jedino pruži
Usred hladnoće
osušeno voće
Kad i sam postanem
Opustošen,
Ledenica,
ugledam
gledaju me
cvijet i ptica
razigranI vrabac
Rascvjetana mačuhica
sa travnatog ćilimćića otetog
Od betona.
Prožme me vedrina
Ukrašenom cvijetom
I cvrkutom
I čini mi se
Dok kašljem, kišem
Samo zahvaljući njima
Ja i zimi dišem
U meni su sjedinjeni
Da to i ne znaju
Ta ptica i cvijet
Zagrljeni
u mom zagrljaju
Kao da na nekoj
zlatnoj niti
održavaju svijet.
Dovoljna je
Jedna nota
I jedna pirueta
Da očara ljepota
Muzika, paleta
U duši mojoj
ptice i cvijeta
To krhko krilo
Rastjera magle
I sivilo
Te svilene latice
Kao da su pehari
Zvjezdice
Što nazdravljaju
Glasnicima koje šalju
behari
Cvate cvijet
I cvrkuće ptica
Vrabac i mačuhica
Pa i kad polude
minusi
Da se
Učini
Da su preostali samo snovi
Ugledam
Mačunicu obgrlili pupovi
I začujem cvrkut novi
Osmjehnem se,
Ushićen
Očaran čudim
I imam razlog više
Da se budim.
