Francesco
bijeli Starče
s kraja svijeta
egzotičnih
argentinskih
daljina
Danas Ti
pljeskao nisam
zanesen
naklon darovao
u blizinu se
Tvoju naguravao
Tištala me nije
neukost puka
u zabiti gradskoj
zakočila me
oko Tebe
Juda svita
klerička prijetvornost
s političkom
pobratimljena
himbom
Ne mogoh se
od proročkog Tvog gnjeva
blagošću zauzdanog
zaštit jeftino
euforijom mase
jednodnevnog cvata
Oprosti mi
Francesco
Od sutra
na mene računaj
–
premda Ti
loman
neki
dobitak
velik
i
neću
biti
–
gomila kad se raspe
kamere u mraku usnu
zanos današnji splasne
Kad se gotovo svi
u torova logiku vrate
mržnju
kriminal
bezdušnost
–
na jednodnevan
počinak
otposlanu
–
iznova prigrle strasno
Zaogrnut sjenom
Tvoje ću riječi
protiv sebe prizivat
omču vlastitoj uskoči
ustrajno tkati
krila obeskriljenoj subraći
Prometnem li
makar jednu
jedincatu iskru
zaostalu u Tvom
sarajevskom tragu
u plamen
odgovornog čina
nesebične geste
mahnut ću Ti
iz samotne daljine
nasmiješen tiho
kao noćas
sa svoje terase
dok si se u čeličnoj ptici
uspinjao Nebu
12,679 total views, 1 views today
