- Piši tek onda ako si na pisanje prisiljen (kao ghost writer, priznanje u zatvoru i tsl.).
- Piši kada sa posvemašnjom sigurnošću zaključiš da bez pisanja ne možeš živjeti (napredovanje u zvanju, pisanje osmrtnica, cinkarenje za različite službe itd.).
- Piši ako ti pisanje pomaže da postaneš svjestan samoga sebe, jer sve oko tebe radi protiv toga (dnevnik, memoari, osjećaj da si roditeljima nevidljiv i sl.).
- Piši ako drugačije ne znaš misliti (ako, uopće, imaš želju da misliš).
- Piši ako drugačije ne umiješ shvatiti svijet u sebi i sebe u svijetu (imaš multiple personality disorder).
- Piši ako želiš da te slični tebi vole, pisanje je čista tautologija: isti, ili slični, obraćaju se istima, ili sličnima (Bićeš u stadu, baš te briga što smrdi!)
- Nemoj pisati ako misliš da se tebi/s tobom događa nešto što se drugima ne događa (ima takvih kao ti ihaj!).
- Nipošto nemoj pisati radi drugih, niti radi kratkotrajne i brze slave u provincijsko-kasablijskoj sredini (Proglasit će te jurodivim i dijagnosticirati kao paranoidno-šizofrenu osobu.).
- Ne piši da bi pisanjem nekoga osvojio, eventualno, doveo u krevet i povalio (ovo ne znam zašto?).
12,362 total views, 3 views today
