Saopštenje Odbora pisaca za mir Međunarodnog PEN-a povodom Dana ljudskih prava 2025.
Desetog decembra svake godine, svijet obilježava Dan ljudskih prava prisjećajući se usvajanja Univerzalne dekladacije o ljudskim pravima 1948. godine. Sedamdeset i sedam godina poslije, to obećanje je istrošeno, ali ne i iznevjereno. Dok se približavamo kraju 2025., preko šezdeset ratova i oružanih sukoba bjesni diljem svijeta, tjerajući milione ljudi iz njihovih domova, potkopavajući vladavinu prava, i normalizirajući stvarnost u kojoj se masovni zločini prenose uživo, arhiviraju i zaboravljaju u istom digitalnom zamahu.
Mi, članovi/ice Odbora pisaca za mir Međunarodnog PEN-a, obraćamo se svijetu, i kao dio svijeta.
Protivimo se namjernim napadima na civile, bombardiranju škola i bolnica, i korištenju izgladnjivanja i opsade kao ratnih oružja. Protivimo se etničkom čišćenju i genocidu; kriminalizaciji pružanja otpora; progonjenju, zatvaranju i ubijanju pisaca, novinara i umjetnika koji se usuđuju biti svjedocima. Protivimo se rodno uvjetovanom nasilju i nejednakosti, te svim vrstama marginaliziranja na osnovu rase, religije, jezika, invaliditeta, seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Progovaramo i protiv onih tiših mehanizama zla;
protiv pretvaranja siromaštva i duga u oružje,
protiv ekonomskih politika koje čitava područja drže nestabilnim,
protiv digitalnih platformi koji pojačavaju glas mržnje i laži brizinom većom od one koju može dostići jedna pjesma;
protiv korporativnih i političkih aktera koji se prema istini odnose kao prema robi o kojoj se može pregovarati.
Ipak, tvrdimo: ništa od ovoga nije neizbježno.
Ljudska su bića stvorila ove sisteme; ljudska bića ih mogu i dokinuti i preurediti.
Vjerujemo da čovječanstvo još uvijek ima moć oduprijeti se ponavljanju vlastite nasilne historije.
Stojimo zajedno s narednom generacijom kako bismo zamišljali – i oblikovali – svijet koji prepoznaje i brani ljudska prava za sve.
Znamo. Ali kako možemo djelovati?
Kao pisci, mi radimo s najkrhkijim i najtrajnijim materijalom: jezikom. Mi tragamo za riječima, za pričama, za poezijom i prozom koje održavaju živom istinu da je svaki ljudski život jedinstven i nezamjenjiv. Znamo da sama književnost ne može zaustaviti bombu, ali može odbiti da njeguje rječnik koji bombardiranje čini zamislivim. Može usporiti mržnju. Može izgraditi, redak po redak, sjećanje koje se opire brisanju.
Često smo, ipak, nadglasani bukom propagande i polarizacije. Prema riječima Margaret Atwood: “Rat je ono što se desi onda kada jezik izda.” Kada se rječnik svede na slogane, kada se ljudi svedu na kategorije, kada se nijansiranost mišljenja smatra izdajom i odbija, put ka nasilju postaje zastrašujuće kratak.
Hoćemo li se predati ravnodušnosti radije nego joj se suprotstaviti suosjećanjem?
Ne.
Ponovo izražavamo svoju riješenost da branimo one koji su progonjeni zbog svojih riječi, svojih šutnji i svog otpora. Ponovo potcrtavamo predanost svoju odbrani slobode govora i prava pristupa informacijama – prava koja nisu luksuz, već osnovni uslovi da mir uopće postoji.
Međutim, na ovaj Dan ljudskih prava 2025. godine inzistiramo na sljedećem: riječi moraju biti popraćene djelima.
Stoga pozivamo vlade i međunarodne institucije:
- da odmah prestanu s napadima na civile i civilnu infrastrukturu, te da poštuju, bez iznimke, načela međunarodnog humanitarnog prava;
- da osiguraju sigurno i neometano dostavljanje humanitarne pomoći civilima u potrebi;
- da garantiraju zaštitu pisaca, novinara, umjetnika i kulturnih radnika u svim ratnim i zonama sukoba, uključujući osiguravanje putnih viza, bezbjednih migracijskih ruta, i programa zbrinjavanja;
- da spriječe izgladnjivanje, prisilno iseljavanje i kolektivno kažnjavanje u svrhu ratovanja i političke kontrole;
- da podrže nezavisne sudove i mehanizme međunarodne pravde osposobljene za istraživanje i kažnjavanje ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, bez obzira na identitet i politička savezništva počinitelja;
- da lokalnim i međunarodnim novinarima omoguće sigurno izvještavanje iz ratnih i zona sukoba, te da adekvatno finansiraju nezavisne medije, javne programe i kulturne institucije, koji su značajan mehanizam odbrane od autoritarizma i dezinformacija.
Pozivamo tehnološke kompanije i medijske platforme:
- da prestanu profitirati od širenja govora mržnje, poziva na nasilje i dezinformacija algoritmima, te da podrvgnu svoje sisteme nezavisnoj demokratskoj provjeri i kontroli,
- da zaštite korisnike koji su posebno izloženi riziku – uključujući pisce, novinare, branioce ljudskih prava i pripadnike manjiskih skupina – od ciljanog uznemiravanja, koordiniranih kampanja dezinformisanja, i digitalnog nadzora.
Pozivamo vojnu industriju i države koje je podržavaju:
- da shvate da svaki ugovor potpisan u udobnim uvjetima odjekuje u ruševinama gradova i sela, i
- da uspostave obavezujuća međunarodna ograničenja trgovine i izvoza oružja stranama koje su uključene u teška kršenja ljudskih prava.
Pozivamo naše kolege pisce, čitaoce i građane diljem svijeta:
- da ne koriste dehumanizirajući jezik,
- da pojačaju utišane glasove,
- da podrže organizacije koje štite one koji su izloženi riziku,
- da privatni očaj pretvore u javnu solidarnost.
Mir nije samo odsustvo sukoba zapisano u sporazumu i pohranjeno u arhiv. On je svakodnevna praksa: pravde, odgovornosti, pamćenja i mašte. Kao što piše slovenski pjesnik Boris A. Novak: “Sloboda je glagol.” Mi parafraziramo: Mir je glagol. To je nešto ili radimo, ili ne postoji.
Na ovaj Dan ljudskih prava, još jednom se obavezujemo:
da gledamo i svjedočimo,
da govorimo i slušamo,
da pamtimo i da pružamo otpor.
Mir je glagol.
Mir je obaveza.
Mir, odmah.
Odbor pisaca za mir Međunarodnog PEN-a
