Ulazak u dan
Mehi Rizvanoviću
Jutrom mi je duša,
vrebac na smrzloj grani,
ispunjena strahom
od ponovnog nastajanja:
ko će tu golgotu
opet prolaziti?!
A onda polako,
medovina u praznu bačvu,
ptica što se
konačno odlijepi
od hladne grane,
lagano dolazi stih.
Jedan, drugi, treći…
Tada se budim,
krmeljav ulazim
u novi dan.
Drugih jutara,
onih bez smrzle ptičice,
stabla i stihova bez,
njih se ne sjećam.
Crna rupa.
Njih kao da je pojela
debela, tusta mačka
ispod starog stabla,
bijesna što joj je
masan zalogaj odjezdio
u lijep,
sunčan dan.
Goran Sarić
734 total views, 10 views today
