Nakon pola godine stiže novo, dopunjeno izdanje romana autora Branislava Mikulića. Naslov mu je isti, TRINIDAD- trostruka svjetla djetinjstva. Knjiga ima skoro dvjesto stranica a, kako mnogi vele, čita se u jednom dahu.
Roman govori o autorovom djetinjstvu, ali istovremeno i o vremenu u kojem se ono zbiva, o godinama prošlim, ljudima odavno nestalim, o Sarajevu negdašnjem, o ulicama zaboravljenim, dvorištima i trgovima već decenijama nepostojećim. Knjiga nas vodi kroz godine pedesete i šezdesete, i slikovito, baš kao neki film, opisuje život tadašnji.
Po riječima recenzenta, odnedavno pokojnog Željka Grahovca, kratke priče od kojih je roman satkan, podsjećaju na filmske sekvence kroz koje Mikulić dočarava sferu rodnog grada i život u kvartovima njegovim. To čini dok iznosi zgode svoga djetinjstva, pri čemu nenametljivo, a vjerodostojno oslikava igre kojim su se djeca zabavljala, nedjeljne izlete gradskih porodica do Ilidže i Vrela Bosne, putovanja ćirom do Pala i Korana, prve odlaske na more, proslave državnih i obiteljskih svetkovina, drugovanja s komšijama i rodbinom. Govori o skromnim ručkovima i velikom srcu koje ih je dijelilo sa svakim ko bi zakucao na vrata. Kazuje o oskudici sveprisutnoj u kojoj je prebivalo obilje dobrote, susretljivosti i radosti i o ljudima koji su dobrotom zračili, nju darivali. I naknadno, s vremenske distance od pola stoljeća prepoznaje svjetla koja su nad njegovim djetinjstvom sjala.
Ovo je neobično pisana autobiografija gdje se autor često javlja kao posmatrač, a ne kao akter. Umjesto sebe, on radije u fokus priča stavlja osobe s kojima živi i sredinu u kojoj odrasta, čime njegov roman postaje vrijedan zapis o jednom vremenu, autorov osobni prilog socijalnoj istoriji Grada. Kako on sam veli, ‘grada u kojem se nekoć s nadom na počinak odlazilo, da bi se izjutra ona, ta ista nada, na ulici sretala, razdraganim očima gledala i … živjela.’
Već na samom početku romana navode se razlozi zbog kojih ga je autor pisao, kome ga je posvetio, i zašto. ”Ova knjiga svojevrstan je spomenar djetinjstva, pisan naknadno i u zrelim godinama. Govori o meni, ali je za sebe nisam pisao. Namijenio sam je onima koji su svoje djetinje dane u zaborav potisnuli, baš kako i sâm donedavno činih. Pisao sam je sa željom da bar neki od njih, čitajući knjigu o odrastanju mom, dio sopstvenog djetinjstva u njoj prepoznaju, da ga se prisjete, u sebi nađu i ožive. Pa da svoje sadašnje dane iskrom djetinjstva osvijetle, i da ih u tom novom svjetlu vide i razumiju. A onda da sve dobro i korisno što im iz tog prisjećanja dođe, u sutrašnji dan sa sobom ponesu. Za sebe i za još koga.’’
Prvi čitaoci su knjigu prigrlili. Recenzenti je pohvališe. Ovdje navodimo nekoliko
pasusa iz njihovih osvrta i kritika.
Riječi Branislava Antova Mikulića odmah bude snažne osjećaje, rečenice mu tako spontano teku kao da drugačijeg redoslijeda riječi i misli i nije moglo biti. Čitatelj mu vjeruje jer osjeća da piše dušom. Čak i one nesklone vraćanju u prošlost on je u ovoj knjizi svojim perom nagnao da se vrate djetinjstvu, da zagrebu i po vlastitim uspomenama. Isprepliću se njegova i sjećanja čitatelja i to zajedničko putovanje učini nas sretnijima i boljima.
Jasna Grubješić Rodić, književnica
S oduševljenjem sam pročitao ovaj autobiografski roman Branislava Mikulića zato što živim u Sarajevu gdje su se događale zgode autorova djetinjstva i mladosti, i što autor, uz ljubav prema roditeljima i sestri, zorno ali nenametljivo dočarava svoje traganje za dubljim smislom života.
Prof. Mato Zovkić, teolog
Uživao sam čitati ove priče. One su same za sebe tople, dirljive i simpatične, ali mora se sve pročitati, cijela knjiga. To bi bila moja preporuka budućem čitaocu. Tek onda se dobije pravi utisak i tek onda se može shvatiti samospoznaja jednog cijelog života i poruka koju ona nosi.
Novo Plakalović, naučni radnik i publicista
Kad čovjek spozna život u pravom obličju, tek tad, s velikim iskustvom, može o njemu uvjerljivo i odgovorno kazivati. A Branislav to vrlo uspješno radi. Njegova rečenica je jasna i jezgrovita. A svaka njegova konkluzija – prava je mudrost.
Vjekoslav Vukadin, pjesnik
Za sve zainteresirane još vijest da ovu Mikulićevu knjigu, kao i nekolike prethodne, posjeduju sve javne biblioteke u BiH, a i mnoge u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji Knjiga se odnedavno nudi na web stranici izdavača, u sarajevskim knjižarama, te na internetu (https://www.knjiga.ba/trinidjadj-trostruka-svjetla-djjetinjstva-d5244.html) po cijeni od 25 KM. Primjerak ovog ili ranijeg, posebnog izdanja romana se može dobiti na upit, direktno od autora (branislavmik@gmail.com), poštom na kućnu adresu.
1,216 total views, 2 views today