Predrag Finci
Priča o počelima, ponovo
1.
Četiri elementa. U ratu, u doba opsade Sarajeva, u kojem nas je ljubav spajala, a mržnja razdvajala, pomislih kako je sve ugroženo, i četiri temeljna elementa izmijenjena, u nešto drugo od onoga u što su bila pretvorena, pa zapisah da sada živim u Gradu „u kojem se smjenjuju kiše i poplave, a ljudi umiru od žeđi, u kojem hladan zrak nadire kroz razbijene prozore, a na zrak se ne smije, u kojem na sve strane gori vatra, a hladno je, u kojem je sve što je bila zemlja postalo jama…“. Kada elementi nisu u skladu (suradnji), kada jedan drugom prijete, kada jedan drugog ništi, kada i njima samima prijeti propast, tada nastaje pogibelj i svakojaka opasnost. Kada nestane ljubav koja ujedinjuje, zavlada mržnja koja u neprijateljstvu sve razjedinjava. A u ratu je sve bilo ugroženo i od svakud, svima i svemu smrt prijetila. Poslije izmakoh strahotama, pa se srećom ponovo vratih lijepom životu, onom u kojem i elementi jesu ono što trebaju po svojoj prirodi biti.
2.
Elementi: što život jest i što jednom biti neće. Ničega bez četiri temeljna elementa. U svakom od četiri elementa mnogo toga: zrak koji udišemo, koji od života uzimamo i na kraju životu vratimo, vatra na kojoj se grijemo, od koje je sve jednom davno u plamenu bilo, iz koje ono što jest nastaje i u kojoj sve nestaje, voda koja je izbacila, navodnila, poplavila, oplodila, a i mnogu zemlju potopila, zemlja koja je rodila i koja je ogoljela i opet jednom plodna bila.
Zemlja je „naše“, čvrsto tlo, sigurnost, voda neizvjesnost, promjena, vatra nastajanje i nestajanje, zrak naša nužda i neuhvatljiva daljina koja izmiče. Četiri elementa: prvi je zemlja temelja, drugi nestabilna, promjenjiva voda, treći zrak opstanka, a i nebo maštanja, četvrti vatra koja stvara i razara. Svaki od elemenata je svakom živom važan, a svaki nekom zbog nečega presudan: zemlja ratara, more plovidbe, vatra u kojoj se sve kali i sažima, zrak jave i sna. Zemlja udomljenja, vatra promjene, voda dolaženja i odlaženja, zrak horizonta, daljine, leta… U priči o četiri elementa upisana je naša vezanost za život, za uvjete našeg postojanja i osnovu našeg bića. Naša neraskidiva veza sa svijetom, naše jedinstvo i Razlika od svijeta upisana je u ovim temeljnim počelima.
Mijenjaju se, ali uvijek jesu. U njima je sve što jest, u njima izvor i suton postojanja, nastajanje i nestajanje, u njima bitak i ništa, sučeljenost i sklad onoga što jest i onoga što nije, a u njihovom prožimanju i sučeljavanju događa se bivanje i „bit života“. Sve što jest iz njih je, po njima, s njima, u njima. Četiri elementa, četiri počela koja nas uvjetuju, jer se naše postojanje na njima temelji, o njima ovisi, u njima događa, ali ga ipak potpuno ne određuju. Misao o četiri elementa osjetilnog je, iskustvenog porijekla i kazuje o onome što je nužno za održanje samog postojanja, o onome što je nužno kako bi postojanje uopće bilo, a što može u vrijeme velikih nevolja i stradanja i samo biti dovedeno u pitanje ili postati prijeteće. Misao o četiri elementa potvrđuje da se stalno vraćamo mišljenju elementarnog, promišljanju onoga po čemu i otkuda sve jest, onoga po čemu jest ono što jest, po čemu i otkud sami jesmo. Vraćamo se osnovi i nuždi bivanja.
3.
A ovako nam bivanje bilo: najprije u mirna vremena u nebo zavili stvarnost onda pred rat u vodu potopili nade u ratu u vatri ostavili domove pa zemljom sve tvrđom…
(Iz knjige Prvo, bitno, u tisku)
4,811 total views, 4 views today
