Borba
Od Homera do danas traje
borba. Ne pitaj kako je bilo prije
Homera. Bilo je?
U šumi, kao u snu, teško je
spoznati istinu i teško uvidjeti laž.
Laž nije a istina jeste da od Homera do
danas Ademov sin se i dalje valja u blatu.
U glibu svoje zablude traži travke
besmrtnosti i plodnosti, sanja budućnost
i s one strane stvarnosti, u sjeni, tješi se,
umirući u snu kao u borbi.
Ademov sine, ovo je knjiga o nama!
Ako usniš vođu i vidiš da na Mliječnom
putu i dalje sanja o besmrtnosti, pusti ga.
Ne kvari zabludu onih koji bi ovo
čitati mogli. I ne zaboravi?
Uruk je grad u kojem je jedan vladar
spavajući umro. Da si ga mogao vidjeti tog dana,
mislio bi da spava.
O danima
Danima se ljudi muče oko toga
kako se popeti na kulu babilonsku
i vidjeti tamo, iza pogleda, ko nam dolazi.
Podignuv desnu ruku na čelo, štiteći se od
osunčanih dana na kojima ponekad kaplja,
kao zmija u arapskim noćima, vijuga, hladna i
pusta. Vijugaju ljudi i penju se.
Uz svirku trguju mirisima i ljudima.
Poneko se s karavane, očaran nježnošću svile, i ne
vrati Domu, ljudima koji danima
vesele se i razonode pjesmom i svirkom,
oblikujući glinu kao da traže
hlada sjeni.
Pismo
Napisat ću ti pismo. Evo,
sve stvari koje želim popišem,
uredno i po redu, a ti vidi
kojim ćeš redom ponijeti ih meni.
Besmrtnosti i vječnosti. Pola ljubavi,
pola čežnje. Koplje? Travku?
I ne zaboravi? I sad, znaš to dobro,
srce mi igra kao sat (a mislih srce kuca)
vjerujući kako ćeš me darovati stvarima.
U šumu nemoj zalaziti.
Plašim se? Izaći nećeš onakvim
kakvim si ušao.
Razglednica
Ako je budeš poslao
na vrijeme, namiriši je istočnim mirisima,
pa, nježno, kao da nekome mašeš,
dok na ulici ne gleda u tebe,
stavi je u prvo sanduče koje će,
mislim na pismo, ne sanduče,
stići prije tebe,
ako ne bude treći svjetski rat?
Ne budi u zabludi? Ako su
bila dva –
bit
će
i
tr
e
ć
i.
Biblioteka
Ima, čuo sam, više svitaka i nekoliko stotina
hiljada knjiga. Knjige, poredane po svom
uobičajenom
redu, ne mareći za memlu i paukovu mrežu, bivaju
nijeme
poput stvari koje se gomilaju tu pred nama.
Asurbanipalova biblioteka! Nekoliko hiljada ploča?
Aleksandrijska biblioteka! Koliko je puta gorjela?
Čuješ li? Osjeća se miris paljevine.
Naša biblioteka nekoliko ulica niže.
Grad
Ima ulice. I tebe u njemu.
I ne zaboravi – svakim korakom bivaš
mlađi. Ne mari: jedi puno sladoleda.
Sunce i nije dobro za kožu. Vele,
koža je opipljiva stvar. Samim tim,
ti vodi brigu o tijelu. U gradu ima
vjetra? Otkuda sada vjetar dok sunce
zalazeći pogleda novi dan. Ne znam
kako tamo izgleda dan?
Svrati u biblioteku.
Čitaj knjige i jedi sladoleda.
Svakim danom bivaš mlađi.
I znaj? U gradu i danas ljudi umiru.
Ne pitaj kako je grad izgledao prije potopa?
Izgledao je…
Sudbina
Na omotu knjige
vojnik vrišti:
od sreće li,
od tuge li?
Zgrčen? Ako ga
okreneš naopačke,
mogao bi mu osmijeh
ispasti pod noge.
Mogao bi, ako ga
prodrmaš,
jednom,
uvidjeti da je igračka.
Čitajući,
vidio sam kako jedan
u knjizi, kao na omotu,
grleći oplakuje drugoga.
Drugi je bio
njegov prijatelj.
Koliko dana i noći
žalostio se Prvi
nad tijelom Drugoga?!
Vojnička
Uniforma biva smiješnom s
jednim cvijetom i papirom,
na kojem o dragoj piše, i
šinjelom koji, u memli i vlazi,
sličan knjizi,
čuva uspomene na naivne dane.
Naivnih je kao na nebu.
Sasvim dovoljno da budu
ubijeni čim zapuca s
bilo čije strane.
Čije?
Čitanje
Čitaj sada knjigu o sebi,
Ademov sine!
Čitaj o stvarima i nama.
O onima koji su iščezli, koji su bili
i koje će biti.
Čitajući, ne zaboravi na Havine kćeri.
Vidi da i danas na
babilonskoj pijaci,
kao na slici, žene čekaju
sudbinu svoju.
Vidi, čitajući, da ljudska
sudbina zakon je koji se
ni pedlja ne mijenja.
I ne zaboravi?
U snu kao u smrti –
isto je.
Slijepac
I slijepac vidi da ovo nije kraj.
Njemu je dato koliko da vidi
i sluti svoje mjesto među onima
s kojima vidi,
s kojima šuti,
s kojima prebire po mraku prstima,
sjećajući se djetinjstva u
kojem bi mu
trešnja i prsti od frizera igrali po glavi
kao što igra
klikera se i danas dok je
majku i oca ugledao i vidio,
uramljene i sretne s nekoliko braće, koji
– čim bi odrasti –
razasuli se po svijetu
kao što ptice,
kao što ljudi,
sele se i
potom
se
u
zaboravu
vraćaju.
7,799 total views, 1 views today