Piše: Goran Sarić
Ne moraš ići daleko
na odmor, plažu, planinu –
da svjedok si čudu.
Ona se dešavaju tu,
svuda oko nas.
Jutros, u šetnji,
recimo,
klecav i zamišljen,
nisi na ulici zgazio
nijednog jedinog puža.
A pun ih pločnik,
onako tusti i smeđi,
k’o rđavi, čudni,
duguljasti novčići
pletu ti se pod nogama.
Ni na sluzavi,
srebrnkast trag,
stopalom im nisi stao!
A pri povratku,
na mlakom suncu,
u vrtu nikao novi cvijet,
holandski božur,
ofarban bojom
tamnog,
ljubičastog neba.
I šta da tražiš više,
i ljepše
od tog čuda,
života?
921 total views, 4 views today
